Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Mihail</strong> J. <strong>Ljermontov</strong>: <strong>Junak</strong> našeg <strong>doba</strong><br />
Dame u kupalištu još vjeruju da Čerkezi napadaju u po bijela dana, pa je jamačno zato<br />
Grušnicki preko vojničke kabanice objesio sablju i dva pištolja. Bio je prilično smiješan<br />
ovako junački opremljen. Od njih me krio visok grm, ali sam kroz njegovo lišće mogao<br />
sve vidjeti i na njihovim licima čitati da je razgovor bio sentimentalan. Napokon dođoše<br />
do strmine. Grušnicki primi kneginjičina konja za uzde i uto začujem konac njihova<br />
razgovora:<br />
- I vi hoćete čitav život ostati na Kavkazu? - reče kneginjica.<br />
- Što će mi Rusija - odgovori joj kavalir - zemlja, gdje će me tisuće ljudi, jer su bogatiji od<br />
mene, gledati s prezirom, dok ovdje - ovdje ova debela kabanica nije smetala da se s<br />
vama upoznam...<br />
- Naprotiv... reče kneginjica i zarumeni se.<br />
Na licu Grušnickoga zasja zadovoljstvo. On nastavi:<br />
- Ovdje će mi život proteći burno, neopaženo i brzo, pod divljačkom tanadi, pa kad bi mi<br />
Bog svake godine poslao jedan svijetao ženski pogled, jedan kao ovaj...<br />
Uto stigoše do mene, a ja ošinem konja bičem te izjašem iza grma...<br />
- "Mon Dieu, un circassien" 46 - kriknu kneginjica sva u strahu.<br />
Da je posve umirim, odgovorim francuski, naklonivši se lako:<br />
- Ne craignez rien, madame, je ne suis pas plus dangereux que votre cavalier... 47<br />
Ona se smela - ali zašto? Da li zato što se prevarila, ili joj se moj odgovor učinio drzak?<br />
Volio bih da je ovo drugo istina. Grušnicki baci na mene nezadovoljan pogled.<br />
Kasno navečer, to jest oko jedanaest sati, pođoh se prošetati po lipovoj aleji na bulevaru.<br />
Grad je spavao, samo su na nekim prozorima treperila svjetla. S tri su se strane crnili<br />
grebeni stijena, ogranci Mašuka, na čijem je vrhu ležao zloslutan oblačić; mjesec se dizao<br />
na istoku, a u daljini se blistale snježne gore kao srebrne rese. Vika stražara miješala se sa<br />
šumom vrućih vrela što su ih noću ispustili. Na mahove se ulicom razlijegao glasan<br />
konjski topot, a pratila ga je škripa nagajske arbe 48 i turoban tatarski pripjev. Sjeo sam na<br />
klupu i zamislio se... Osjećao sam potrebu da izlijem svoje misli u prijateljskom razgovoru...<br />
ali s kim?... "Što radi sada Vjera?" pomislim... Dao bih sve da joj ovoga časa mogu<br />
stisnuti ruku.<br />
Najednom začujem brze i nejednake korake... Zacijelo Grušnicki... Tako je i bilo!<br />
- Odakle?<br />
- Od kneginje Ligovske - reče on vrlo svečano. - Kako divno Mary pjeva!...<br />
- Znaš li što? - rekoh mu. - Okladio bih se da ona ne zna da si ti junker; misli, da si degradiran...<br />
- Možda. Što me se tiče!... - reče on, ne misleći što govori.<br />
- Ja ti to velim samo onako...<br />
- A znaš li da si je danas strašno razljutio? Veli da je to nečuvena drskost; teškom sam je<br />
mukom uvjerio da si ti vrlo dobro odgojen i da vrlo dobro poznaješ svijet, te nisi mogao<br />
imati namjeru uvrijediti je. Ona veli da imaš bezobrazan pogled i da ti zacijelo sebe<br />
veoma cijeniš.<br />
- Ne vara se... A ti se nećeš za nju zauzeti?<br />
46 Bože moj Čerkez! - Bilj. prev.<br />
47 Ne bojte se, gospo, ja nisam opasniji od vašeg kavalira. - Bilj. prev.<br />
48 visoke dvokolice. - Bilj. prev.<br />
52
Change language