Junak našeg doba - Mihail Jurjevič Ljermontov

Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba
25. lipnja
Ponekad prezirem sam sebe... Ne prezirem li zato i druge?... Postao sam nesposoban za
plemenite nagone; bojim se da ne budem sam sebi smiješan. Drugi bi na mom mjestu
pružio kneginjici son coeur et sa fortune, 57 ali nada mnom ima riječ ženidba - neku čarobnu
moć. Ljubio ja ženu ma kako strasno - ako mi ona samo natukne da je moram uzeti za
ženu - ode ljubav! Srce mi se pretvara u kamen i više ga ništa neće nanovo zagrijati.
Spreman sam na svaku žrtvu osim ove... stavit ću dvadeset puta na kocku svoj život, čak
i svoju čast... ali slobode svoje neću prodati. Zašto mi je tako mila? Što je za mene u njoj?
Kuda se ja spremam? Što očekujem od budućnosti?... Doista, baš ništa. To je kao neki
prirođeni strah, neka neshvatljiva slutnja... Ima ljudi koji se strašno boje pauka, žohara,
miševa... Da kažem pravo? Dok sam još bio dijete, gatala je o meni neka starica mojoj
majci. Prorekla mi je smrt od zle žene. To me je onda duboko dirnulo, u duši mi se rodila
neodoljiva odvratnost prema ženidbi... Ali nešto mi govori da će se njeno proroštvo
ispuniti; no ja ću barem nastojati da se to dogodi što kasnije.
26. lipnja
Jučer je došao ovamo čarobnjak Apfelbaum. Na vratima restauracije pojavio se dugačak
plakat, koji je javljao vrlo poštovanom općinstvu da će gore spomenuti divni čarobnjak,
akrobat, kemičar i optičar imati čast na današnji dan u osam sati navečer dati sjajnu
predstavu u dvorani plemićkoga kazina (inače - u restauraciji); ulaznice po dva rublja i
po.
Svi se spremaju poći gledati-divnog čarobnjaka; čak je i kneginja Ligovska uzela ulaznicu,
iako joj je kći bolesna.
Poslije ručka prolazio sam pokraj Vjerinih prozora; ona je sjedila na balkonu sama. Pred
noge mi padne pismo:
"Večeras u devet sati dođi k meni velikim stepenicama; muž mi je otišao u Pjatigorsk i
vratit će se tek sutra ujutro. Mojih slugu i sobarica neće biti kod kuće; svima sam dala
ulaznice, pa i kneginjinim slugama. - Čekam te; dođi svakako."
Aha! pomislim - napokon je ipak izašlo na moju.
U osam sati pođoh gledati čarobnjaka. Publika se skupila oko devet sati i prikazivanje je
počelo. U posljednjim redovima stolica vidio sam Vjerine i kneginjine lakaje i sobarice.
Bili su tamo svi do jednoga. Grušnicki je sjedio u prvom redu s lornjonom. Čarobnjak se
svaki put obraćao k njemu, kad god bi mu trebao džepni rubac, sat, prsten i drugo.
Grušnicki me već neko vrijeme ne pozdravlja, a večeras me je dva put dosta drsko pogledao.
Sve će mu se to računati, kad dođe dan obračuna.
Bilo je blizu deset sati kad sam ustao i izišao.
57 Svoje srce i svoje imanje: ovdje u smislu: ruku i srce. - Bilj. prev.
71