Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Mihail</strong> J. <strong>Ljermontov</strong>: <strong>Junak</strong> našeg <strong>doba</strong><br />
- Molim vas - nastavih istim tonom - molim vas da odmah poreknete svoje riječi. Vi<br />
znate vrlo dobro da je to izmišljotina. Ne mislim da bi žena zasluživala tako strašnu<br />
osvetu zato što ne mari za vaše sjajne vrline. Promislite dobro: ako ostanete pri onome<br />
što ste tvrdili, izgubit ćete pravo na ime poštena čovjeka i stavit ćete život na kocku.<br />
Grušnicki je stajao preda mnom oborenih očiju i bio je vrlo uzbuđen. Ali borba između<br />
savjesti i taštine nije dugo potrajala. Dragunski kapetan, koji je kraj njega sjedio, gurnu<br />
ga laktom, i on se trže i brzo mi odgovori, ne podižući oči:<br />
- Poštovani gospodine, kad ja nešto velim, onda to i mislim, pa sam spreman i ponoviti...<br />
Ne bojim se vaših prijetnji i spreman sam na sve.<br />
- Ovo ste posljednje već dokazali - odgovorih mu hladno te uzeh pod ruku dragunskog<br />
kapetana i izađoh iz sobe.<br />
- Što želite? - upita kapetan.<br />
- Vi ste prijatelj Grušnickoga i vjerojatno ćete mu biti sekundant?<br />
Kapetan se vrlo svečano nakloni.<br />
- Pogodili ste - odgovori on - ja mu čak i moram biti sekundant, jer se i mene tiče uvreda,<br />
koja je njemu nanesena. Ja sam noćas bio s njim - dometnu on - ispravljajući svoj pognuti<br />
stav.<br />
- A! Dakle sam vas tako nezgodno udario po glavi?<br />
On požuti pa pomodri; skrivena zloba pojavi mu se na licu.<br />
- Bit će mi čast da vam danas pošaljem svog sekundanta - dometnem ja i poklonim se<br />
vrlo uljudno, praveći se kao da ne vidim njegov bijes.<br />
Na ulazu u restauraciju sretnem Vjerina muža. Čini se da me je čekao.<br />
On me uhvati za ruku s osjećajem koji je bio nalik na zanos.<br />
- Plemeniti mladiću! - reče on sa suzama u očima. - Ja sam sve čuo. Gadnog li čovjeka!<br />
Nezahvalnik!... Pa da ih poslije toga primaš u čestitu kuću! Hvala Bogu što nemam kćeri!<br />
Ali vas će nagraditi ona za koju stavljate život na kocku. Budite uvjereni da ću šutjeti,<br />
dok ne dođe vrijeme - nastavi on. - I ja sam bio mlad i služio sam u vojsci, pa znam da se<br />
ne valja miješati u takve stvari. Zbogom.<br />
Jadnik! Raduje se, što nema kćeri...<br />
Ja pođoh ravno Werneru, nađoh ga kod kuće i sve mu ispripovjedih - svoje veze s Vjerom<br />
i kneginjicom i razgovor što sam ga bio čuo i iz kojega sam doznao za namjeru te<br />
gospode - da naprave od mene budalu primoravši me da pucam slijepim nabojima. Ali<br />
sad više nije bilo šale, oni se vjerojatno nisu nadali takvom raspletu.<br />
Doktor pristade da mi bude sekundant i ja mu dadoh nekoliko uputa, što se tiče uvjeta<br />
dvoboja. On je imao nastojati oko toga da se stvar izvrši u što većoj tajnosti, jer premda<br />
sam ja spreman kad god mu drago poginuti, ipak nemam volje da zauvijek pokvarim<br />
svoju budućnost na ovome svijetu.<br />
Nato pođem kući. Za jedan sat vrati se doktor sa svoje ekspedicije.<br />
- Protiv vas doista postoji urota - reče on. - Našao sam kod Grušnickoga dragunskog<br />
kapetana i još jednog gospodina, kojemu ne pamtim prezimena. Zaustavio sam se na<br />
časak u predsoblju, da skinem galoše. Oni su strašno galamili i prepirali se... "Nizašto ne<br />
pristajem!" - govorio je Grušnicki. - "On me je javno uvrijedio; a onda je bilo sasvim<br />
drugačije..." - "Što te briga?" - odgovori kapetan. - "Ja uzimam sve na sebe. Bio sam sekundant<br />
u pet dvoboja, pa znam kako se to radi. Za sve sam se ja pobrinuo. Molim te,<br />
samo me ne smetaj. Nije loše ako ga zastrašimo. A čemu srljati u opasnost kad joj se<br />
74
Change language