12.05.2015 Views

Junak našeg doba - Mihail Jurjevič Ljermontov

Junak našeg doba - Mihail Jurjevič Ljermontov

Junak našeg doba - Mihail Jurjevič Ljermontov

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

<strong>Mihail</strong> J. <strong>Ljermontov</strong>: <strong>Junak</strong> našeg <strong>doba</strong><br />

- Oprostite mi kneginjice! Postupao sam kao luda, drugi put se to neće dogoditi; učinit ću<br />

što mi je dužnost... Čemu da doznate što se dosad događalo u mojoj duši? Vi toga nećete<br />

nikad doznati, a i bolje je tako za vas. Zbogom.<br />

Kad sam odlazio, čini mi se da sam čuo gdje plače.<br />

Do večeri sam lutao pješke po okolini Mašuka i strašno se umorio, pa kad sam stigao<br />

kući bacio sam se sav iznemogao na postelju.<br />

Uto dođe k meni Werner.<br />

- Je li istina - zapita me on - da se vi ženite kneginjicom Ligovskom.<br />

- Što?...<br />

- Sav grad govori o tome; svi su moji bolesnici zaokupljeni tom važnom novosti. Takvi su<br />

vam bolesnici - sve znaju!<br />

"To je maslo Grušnickoga" - pomislim.<br />

- Da vam dokažem, doktore, kako su ti glasovi lažni, reći ću vam tajnu - sutra odlazim u<br />

Kislovodsk.<br />

- I kneginjica?...<br />

- Ne, ona ostaje još sedam dana...<br />

- Dakle se ne ženite?...<br />

- Doktore, doktore! Pogledajte me - zar sam ja nalik na mladoženju ili na nešto takvo?<br />

- To ja ne velim... Ali znate, ima slučajeva... - dometnu on, smiješeći se lukavo - kad je<br />

pošten čovjek dužan oženiti se, a ima majčica koje barem ne sprečavaju takve slučajeve...<br />

Zato vam prijateljski savjetujem da budete oprezniji. Ovdje je u kupalištu vrlo opasan<br />

zrak; vidio sam mnogo divnih mladih ljudi koji su zaslužili bolju sudbinu, a otišli su<br />

odavle ravno pred oltar... Štoviše, hoćete li mi vjerovati, i mene su htjeli oženiti! Bila vam<br />

je to neka mamica sa sela, u koje je bila vrlo blijeda kćerka. Ja sam joj po nesreći rekao da<br />

će joj se poslije svadbe vratiti boja lica; a ona mi nato sa suzama zahvalnosti ponudi ruku<br />

svoje kćeri i čitavo svoje imanje - neko pedeset duša. Ali ja sam odgovorio da nisam za to<br />

sposoban.<br />

Werner je otišao potpuno uvjeren da me je opomenuo.<br />

Iz njegovih sam riječi razabrao da se o meni i kneginjici već raznose po gradu ružni<br />

glasovi. To će mi Grušnicki platiti!<br />

18. lipnja<br />

Već je treći dan što sam u Kislovodsku. Svaki dan vidim Vjeru kraj bunara i na šetnji.<br />

Ujutro, kad se probudim, sjednem kraj prozora i uperim lornjon na njen balkon. Ona je<br />

već odavno odjevena te čeka ugovoreni znak. Sastajemo se tobože slučajno u parku, koji<br />

se od naših kuća spušta do bunara. Ljekoviti gorski zrak vratio joj je boju lica i snagu. Ne<br />

zove se Narzan uzalud junačkim vrelom. Ovdašnji ljudi tvrde da zrak u Kislovodsku<br />

navodi na ljubav, da se ovdje raspleću svi romani, koji su se bilo kada započeli na podnožju<br />

Mašuka. I doista, ovdje sve odiše samoćom; ovdje je sve tajanstveno - i guste sjene<br />

lipovih aleja, koje su se nadvile iznad potoka što šumeći i pjeneći se pada s kamena na<br />

kamen i prosijeca sebi put između zelenih brda - i klanci, puni magle i šutnje, kojima se<br />

ogranci odavle razilaze na sve strane - i svježina mirisavog zraka, teškog od isparavanja<br />

66

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!