Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Mihail</strong> J. <strong>Ljermontov</strong>: <strong>Junak</strong> našeg <strong>doba</strong><br />
- Oprostite mi kneginjice! Postupao sam kao luda, drugi put se to neće dogoditi; učinit ću<br />
što mi je dužnost... Čemu da doznate što se dosad događalo u mojoj duši? Vi toga nećete<br />
nikad doznati, a i bolje je tako za vas. Zbogom.<br />
Kad sam odlazio, čini mi se da sam čuo gdje plače.<br />
Do večeri sam lutao pješke po okolini Mašuka i strašno se umorio, pa kad sam stigao<br />
kući bacio sam se sav iznemogao na postelju.<br />
Uto dođe k meni Werner.<br />
- Je li istina - zapita me on - da se vi ženite kneginjicom Ligovskom.<br />
- Što?...<br />
- Sav grad govori o tome; svi su moji bolesnici zaokupljeni tom važnom novosti. Takvi su<br />
vam bolesnici - sve znaju!<br />
"To je maslo Grušnickoga" - pomislim.<br />
- Da vam dokažem, doktore, kako su ti glasovi lažni, reći ću vam tajnu - sutra odlazim u<br />
Kislovodsk.<br />
- I kneginjica?...<br />
- Ne, ona ostaje još sedam dana...<br />
- Dakle se ne ženite?...<br />
- Doktore, doktore! Pogledajte me - zar sam ja nalik na mladoženju ili na nešto takvo?<br />
- To ja ne velim... Ali znate, ima slučajeva... - dometnu on, smiješeći se lukavo - kad je<br />
pošten čovjek dužan oženiti se, a ima majčica koje barem ne sprečavaju takve slučajeve...<br />
Zato vam prijateljski savjetujem da budete oprezniji. Ovdje je u kupalištu vrlo opasan<br />
zrak; vidio sam mnogo divnih mladih ljudi koji su zaslužili bolju sudbinu, a otišli su<br />
odavle ravno pred oltar... Štoviše, hoćete li mi vjerovati, i mene su htjeli oženiti! Bila vam<br />
je to neka mamica sa sela, u koje je bila vrlo blijeda kćerka. Ja sam joj po nesreći rekao da<br />
će joj se poslije svadbe vratiti boja lica; a ona mi nato sa suzama zahvalnosti ponudi ruku<br />
svoje kćeri i čitavo svoje imanje - neko pedeset duša. Ali ja sam odgovorio da nisam za to<br />
sposoban.<br />
Werner je otišao potpuno uvjeren da me je opomenuo.<br />
Iz njegovih sam riječi razabrao da se o meni i kneginjici već raznose po gradu ružni<br />
glasovi. To će mi Grušnicki platiti!<br />
18. lipnja<br />
Već je treći dan što sam u Kislovodsku. Svaki dan vidim Vjeru kraj bunara i na šetnji.<br />
Ujutro, kad se probudim, sjednem kraj prozora i uperim lornjon na njen balkon. Ona je<br />
već odavno odjevena te čeka ugovoreni znak. Sastajemo se tobože slučajno u parku, koji<br />
se od naših kuća spušta do bunara. Ljekoviti gorski zrak vratio joj je boju lica i snagu. Ne<br />
zove se Narzan uzalud junačkim vrelom. Ovdašnji ljudi tvrde da zrak u Kislovodsku<br />
navodi na ljubav, da se ovdje raspleću svi romani, koji su se bilo kada započeli na podnožju<br />
Mašuka. I doista, ovdje sve odiše samoćom; ovdje je sve tajanstveno - i guste sjene<br />
lipovih aleja, koje su se nadvile iznad potoka što šumeći i pjeneći se pada s kamena na<br />
kamen i prosijeca sebi put između zelenih brda - i klanci, puni magle i šutnje, kojima se<br />
ogranci odavle razilaze na sve strane - i svježina mirisavog zraka, teškog od isparavanja<br />
66