Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Mihail</strong> J. <strong>Ljermontov</strong>: <strong>Junak</strong> našeg <strong>doba</strong><br />
- A sada druga...<br />
- Evo druge ideje: htio sam vas nagnati da mi bilo što pripovijedate; prvo, jer slušanje<br />
manje umara; drugo, ne možeš se zareći; treće, možeš doznati tuđu tajnu; četvrto, jer<br />
tako umni ljudi, kao što ste vi, vole pripovijedati nego slušati. A sad na posao - što vam<br />
je o meni rekla kneginja Ligovska?<br />
- Jeste li doista uvjereni da je to bila kneginja... a ne kneginjica?<br />
- Potpuno uvjeren.<br />
- Zašto?<br />
- Jer je kneginjica pitala za Grušnickoga.<br />
- Vi imate velik dar za kombinaciju. Kneginjica je rekla da je uvjerena da je onaj mladić u<br />
vojničkoj kabanici degradiran zbog dvoboja...<br />
- Nadam se da ste je ostavili u toj ugodnoj zabludi.<br />
- Pa dakako...<br />
- Eto mi zapleta! - viknem ja pun zanosa. - A mi ćemo se pobrinuti za rasplet te komedije.<br />
Očito se sudbina brine da mi ne bude dosadno.<br />
- Slutim - reče doktor - da će jadni Grušnicki biti vaša žrtva...<br />
- Dalje, doktore.<br />
- Kneginja je rekla da poznaje vaše lice. Ja ću nato da vas je zacijelo srela gdjegod u Petrogradu<br />
u velikom svijetu... rekao sam joj vaše ime. Bilo joj je poznato. Čini se da je vaša<br />
povijest tamo podigla mnogo buke... Kneginja je uzela pripovijedati o vašim pustolovinama,<br />
pa je vjerojatno svjetskom blebetanju dodala i koješta svoje... Kćerka je radoznalo<br />
slušala. U njenoj ste fantaziji postali junakom romana po novom ukusu... Ja se nisam<br />
protivio kneginji, premda sam znao da govori gluposti.<br />
- Vi ste doista prijatelj! - rekoh ja i pružih mu ruku. Doktor je stisnu s osjećajem i nastavi:<br />
- Ako hoćete, predstavit ću vas...<br />
- Zaboga! - rekoh ja, pljesnuvši rukama. - Zar se junaci predstavljaju. Oni se ne upoznavaju<br />
drugačije, nego da svoju milu izbave od gotove smrti...<br />
- I vi doista hoćete udvarati kneginjici?<br />
- Naprotiv, baš naprotiv!... Doktore, napokon ja eto trijumfiram; vi me ne shvaćate!... To<br />
mi je uostalom žao, doktore - nastavih ja, pošto sam časak šutio - ja nikad sam ne otkrivam<br />
svoje tajne, a strašno volim, ih drugi pogađaju, jer ih onda mogu uvijek zanijekati,<br />
kad god mi se hoće. Ali sad mi morate opisati majku i kćer. Kakve su one?<br />
- Najprije kneginja - to vam je žena od četrdeset i pet godina, odgovori Werner. - Ima<br />
sjajan želudac, ali joj je krv pokvarena; na obrazima ima crvene pjege. Drugu je polovicu<br />
svoga života provela u Moskvi i tamo je živjela u miru, pa se udebljala. Ona voli masne<br />
šale, a i sama govori kadikad nepristojne stvari, kad nema kćeri u sobi. Rekla mi je da joj<br />
je kći bezazlena kao golubica. Što se to mene tiče? Htio sam joj odgovoriti neka se ne boji<br />
da ću ja to kome kazati. Kneginja se liječi od reumatizma, a kći bogzna od čega. Naredio<br />
sam jednoj i drugoj da piju po dvije čaše kisele vode na dan i da se kupaju dvaput na<br />
tjedan u razrijeđenoj vodi. Kneginja kao da nije navikla zapovijedati; ona se divi umu i<br />
znanju svoje kćeri, koja je čitala Byrona na engleskom jeziku i zna algebru. U Moskvi su<br />
se gospođice očito dale na nauke, pa i pravo čine, doista! Naši su muškarci uopće tako<br />
neljubazni da pametnoj ženi mora biti nesnosno s njima koketirati. Kneginja vrlo voli<br />
mlade ljude, a kneginjica ih gleda s nekim prezirom - moskovska navika! One su u Moskvi<br />
bile naučene samo na četrdesetgodišnje šaljivce.<br />
46
Change language