Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Mihail</strong> J. <strong>Ljermontov</strong>: <strong>Junak</strong> našeg <strong>doba</strong><br />
On se opet nasmiješi.<br />
- Dakle?<br />
- Pa tako; strašna su stoka ti Azijati! Vi mislite da oni pomažu što viču? Đavo bi ih razumio,<br />
što to oni viču? Volovi ih razumiju; upregnite ih makar i dvadeset, čim oni na svoj<br />
način viknu, volovi ni da bi s mjesta... Strašni lupeži! A što im možete?... Vole putnicima<br />
guliti kožu... Razmazili su ih, nitkove! Vidjet ćete, još će od vas uzeti napojnicu. Ali ja ih<br />
znam; mene neće prevariti!<br />
- A vi odavno služite ovdje?<br />
- Služio sam ja ovdje već pod Aleksejem Petrovićem 5 - odgovori on dostojanstveno. -<br />
Kad je on stigao na liniju, bio sam ja potporučnikom - dometnu - a pod njim sam postigao<br />
dva čina za podvige protiv gorana.<br />
- A sada ste?...<br />
- Sad sam u trećem linijskom bataljonu. A vi, ako smijem pitati?<br />
Ja mu rekoh.<br />
Time se razgovor svršio i mi nastavismo šutke hodati jedan pokraj drugoga. Na vrhu<br />
gore nađosmo snijega. Sunce je zašlo i noć je došla odmah iza dana, kao što to obično<br />
biva na jugu; ali snijeg se srećom tako bjelasao da smo lako mogli raspoznavati cestu,<br />
koja je još uvijek išla uzbrdo, ako i ne više onako strmo. Naredim da mi kovčeg metnu na<br />
taljige i da se mjesto volova upregnu konji, pa još posljednji put bacim pogled na dolinu;<br />
ali gusta magla, što je valovima kuljala iz klanca, posve ju je pokrivala i nikakav glas nije<br />
nam odande više dopirao do ušiju. Oseti me s bukom okružiše te stadoše zahtijevati na<br />
votku; no štabni se kapetan 6 tako strašno na njih proderao da su se u tren oka razbježali.<br />
- Eto takav je to svijet! - reče on. - Ne znaju ni kako se hljeb ruski kaže, ali su naučili:<br />
"Oficiru, daj na votku!" Tatari su mi miliji, oni bar ne piju...<br />
Do stanice je još bila vrsta otprilike. Unaokolo je bilo tiho, tako tiho da si po zujanju<br />
komarčevu mogao slijediti njegov let. Slijeva se crnio dubok klanac, a za njim i pred<br />
nama ocrtavali su se tamnomodri vrhovi gora, izdrti brazdama i pokriveni naslagama<br />
snijega, ističući se na blijedom horizontu, s kojega je još odsijevala posljednja večernja<br />
rumen. Na tamnom nebu stadoše treperiti zvijezde, a meni se začudo učini da su one<br />
mnogo više nego kod nas na sjeveru. S obje strane ceste stršilo je golo crno kamenje;<br />
gdjegdje je ispod snijega virilo grmlje, ali se nigdje nije micao nijedan suhi listić i posred<br />
toga mrtvog sna prirode bilo je ugodno slušati dahtanje umornih poštanskih konja i<br />
nejednako zvečanje ruskoga zvonca.<br />
- Sutra će biti divno vrijeme! - rekoh.<br />
Štabni kapetan ne odgovori ni riječi, već mi prstom pokaza visoku goru, što se dizala<br />
ispred nas.<br />
- Što je to? - upitam.<br />
- Gud-gora.<br />
- Pa?<br />
- Pogledajte kako se puši.<br />
I doista. Gud-gora se pušila; po njenim su bokovima puzali laki valići oblaka, a na vrhu<br />
je ležao gust i crn oblak, tako crn da je na tamnom nebu izgledao kao pjega.<br />
5 A. P. Jermolov, ruski general (1772. do 1861.). - Bilj. prev.<br />
6 štabskapitan - kapetan II. klase.<br />
5
Change language