12.05.2015 Views

Junak našeg doba - Mihail Jurjevič Ljermontov

Junak našeg doba - Mihail Jurjevič Ljermontov

Junak našeg doba - Mihail Jurjevič Ljermontov

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

<strong>Mihail</strong> J. <strong>Ljermontov</strong>: <strong>Junak</strong> našeg <strong>doba</strong><br />

vati u velikoj kući kraj izvora, u mezaninu; dolje će biti kneginja Ligovska, a do nas je<br />

kuća istog gospodara, koja još nije iznajmljena... Hoćeš li doći?...<br />

Obećao sam i isti sam dan najmio taj stan.<br />

Grušnicki dođe k meni u šest sati i javi mi da će sutra biti gotova njegova uniforma -<br />

upravo za ples.<br />

- Napokon ću čitavu večer s njom plesati... Alaj ću se narazgovarati! - dometnu on.<br />

- A kada je ples?<br />

- Pa sutra. Zar ne znaš? Velik je praznik i ovdašnja ga vlast hoće prirediti...<br />

- Pođimo na bulevar...<br />

- Nipošto, u toj gadnoj kabanici...<br />

- Što, zar je više ne voliš?...<br />

Odem sam i sretnem kneginjicu Mary, pa je pozovem na mazurku. Ona kao da se začudila<br />

i razveselila.<br />

- Mislila sam da plešete samo za nevolju, kao ono posljednji put, reče ona, nasmiješivši se<br />

vrlo milo...<br />

Ona, čini se, i ne vidi da nema Grušnickoga. - Sutra ćete se ugodno iznenaditi - rekoh joj.<br />

- Zašto?...<br />

- To je tajna... na plesu ćete se sami domisliti.<br />

Večer sam proveo kod kneginje; gostiju nije bilo, osim Vjere i nekog vrlo zabavnog starčića.<br />

Ja sam bio dobre volje, pa sam improvizirao razne neobične priče. Kneginjica mi je<br />

sjedila nasuprot i slušala moje gluposti s tako dubokom i pomnom, štoviše nježnom<br />

pažnjom, da mi se ražalilo. Kuda je nestala njezina živahnost, njezina koketnost, njene<br />

kaprise, njena obijest, prezirni smiješak, nemarni pogled?<br />

Vjera je sve to opazila; na bolesnom joj se licu vidjela teška tuga. Sjedila je kod prozora<br />

gdje se ukopala u širok naslonjač... Žao mi je bilo Vjere...<br />

Nato je ispripovjedih dramatsku storiju našega poznanstva i naše ljubavi - prikrivši<br />

dakako sve to izmišljenim imenima.<br />

Tako sam živo opisao svoju nježnost, svoj nemir i zanos, u tako sam lijepoj svjetlosti<br />

prikazao njen postupak i karakter, da mi je i preko volje morala oprostiti moju koketeriju<br />

prema kneginjici.<br />

Ona je ustala, sjela k nama, oživjela... i mi se tek u dva sata u noći sjetismo da nam je<br />

liječnik naredio lijegati u jedanaest sati.<br />

13. lipnja<br />

Pola sata prije plesa pojavi se kod mene Grušnicki u punom sjaju pješadijske uniforme.<br />

O trećem pucetu bio mu je obješen lančić od bronce, na kome je visio dvostruk lornjon;<br />

neobično velike epolete bile su uzdignute kao Amorova krilca; čizme su mu škripale; u<br />

lijevoj je ruci držao smeđe glatke rukavice i kapu, a desnom je neprestano kopkao po<br />

svojoj malko kovrčavoj kosi. Na licu si mu vidio zadovoljstvo, ali ujedno i neko nepouzdanje;<br />

njegova svečana vanjština i ponosan hod bili bi me nagnali da udarim u smijeh,<br />

kad bi se to slagalo s mojim namjerama.<br />

62

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!