Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Mihail</strong> J. <strong>Ljermontov</strong>: <strong>Junak</strong> našeg <strong>doba</strong><br />
- Mi ćemo se pobiti.<br />
Ja slegnem ramenima.<br />
- Kako vam drago; samo imajte na umu, da će jedan od nas svakako poginuti.<br />
- A ja sam tako uvjeren o protivnom...<br />
On se zbunio, pocrvenio, a onda pod silu udario u smijeh.<br />
Kapetan ga uze pod ruku i odvede na stranu, gdje su dugo šaputali. Kad sam došao,<br />
imao sam dosta volje mirno urediti tu stvar, ali sve me to počelo ljutiti.<br />
Liječnik priđe k meni.<br />
- Slušajte - reče on očito uznemiren - vi ste zacijelo zaboravili što su se oni dogovorili?...<br />
Ja ne znam kako se nabija pištolj, ali sada... Vi ste čudan čovjek! Recite im da znate za<br />
njihovu namisao - pa se neće usuditi... Valjda ne želite da vas ubiju kao pticu...<br />
- Molim vas, nemajte brige, doktore, i pričekajte... Sve ću ja tako urediti da njihov položaj<br />
ne bude ni u čemu povoljniji. Neka samo šapuću...<br />
- Gospodo! To postaje dosadno! - rekoh im glasno. - Ako se trebamo pobiti, pobijmo se,<br />
imali ste jučer vremena da se narazgovarate.<br />
- Mi smo spremni - odgovori kapetan. - Postavite se, gospodo!... Doktore, izvolite odmjeriti<br />
šest koraka...<br />
- Postavite se! - ponovi Ivan Ignjatijević piskutljivim glasom.<br />
Dopustite! - rekoh ja. - Još jedan uvjet! Kako ćemo se pobiti na smrt, trebamo učiniti sve<br />
što možemo da to ostane tajna i da naši sekundanti ne moraju odgovarati. Slažete li se?<br />
- Slažemo se potpuno.<br />
- Evo što sam zato smislio. Vidite li na vrhu one strme stijene, nadesno, uzak zaravanak?<br />
Odande do dolje bit će oko trideset hvati, ako ne i više, a dolje je oštro kamenje. Svaki će<br />
od nas stati na sam kraj zaravanka. Tako će čak i laka rana biti smrtonosna, a to se svakako<br />
slaže s vašim željama, jer ste odredili šest koraka. Onaj koji bude ranjen neminovno<br />
će se strmoglaviti i sav će se razmrskati. Tane će doktor izvaditi i onda će biti vrlo lako<br />
objasniti tu naprasnu smrt nesretnim skokom. Bacit ćemo ždrijeb, tko će prvi pucati.<br />
Najposlije vam velim da inače ne pristajem.<br />
- Kako vas volja! - reče kapetan, pogledavši značajno Grušnickoga, koji je kimnuo glavom<br />
da se slaže. Lice mu je neprestano, mijenjalo boju. Stavio sam ga u mučan položaj.<br />
Da su bili obični uvjeti dvoboja, mogao bi mi nišaniti u nogu, lako me raniti i tako zadovoljiti<br />
svoju osvetu i ne opteretiti odviše svoju savjest. Ali sad je morao pucati u zrak ili<br />
postati ubojica ili se napokon okaniti svoje podle namisli, pa se izvrći jednakoj opasnosti<br />
kao i ja. U taj čas ne bih htio biti na njegovu mjestu. On odvede kapetana na stranu i<br />
stade mu nešto vrlo živo govoriti. Vidio sam kako su mu usne pomodrile i drhtale, ali<br />
kapetan se od njega okrenuo s prezirnim smiješkom. - "Ti si budala!" - reče on Grušnickomu<br />
dosta glasno. - "Ništa ne shvaćaš!... Hajdemo, gospodo!"<br />
Između grmlja vodila je uska staza na strminu; odlomljena kamenje bilo je poput labavih<br />
stepenica na tim prirodnim stubama. Hvatajući se za grmlje, stadosmo se penjati. Grušnicki<br />
je išao naprijed, za njim njegovi sekundanti, a onda ja i liječnik. - Ja vam se divim -<br />
reče liječnik - stisnuvši mi snažno ruku. - Da vam opipam bilo!... Oho! Grozničavo!... Ali<br />
na licu se ništa ne vidi... samo vam oči jače sjaju nego obično.<br />
Najednom nam se sa šumom dokotrlja pred noge sitno kamenje. Što je to? Grušnicki se<br />
spotakao; grančica za koju se bio uhvatio otkinula se, i da ga nisu njegovi sekundanti<br />
zadržali, bio bi pao nauznak i skotrljao se.<br />
78
Change language