Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Mihail</strong> J. <strong>Ljermontov</strong>: <strong>Junak</strong> našeg <strong>doba</strong><br />
Kako li sam radoznalo promatrao svaku kapljicu rose što je treperila na širokom listu<br />
vinove loze i odbijala milijune zraka u duginim bojama! Kako li se željno trudio moj<br />
pogled prodrijeti u maglovitu daljinu! Tamo je put bivao sve uži, stijene sve modrije i<br />
strašnije, a napokon kao da su se sastajale u neprobojni bedem. Jahali smo šutke.<br />
- Jeste li napisali oporuku? - upita najednom Werner.<br />
- Nisam.<br />
- A ako poginete?...<br />
- Nasljednici će se sami javiti.<br />
- Zar nemate prijatelja kojima biste htjeli poslati posljednji pozdrav?...<br />
Mahnuo sam glavom.<br />
- Zar nema na svijetu žene kojoj biste htjeli nešto ostaviti za uspomenu?<br />
- Hoćete li doktore - odgovorih mu - da vam otkrijem svoju dušu?... Eto vidite, ja sam već<br />
prešao one godine kada se na samrti šapće ime svoje drage i ostavlja prijatelju pramen<br />
namazane ili nenamazane kose. Kad pomislim na skoru i moguću smrt, mislim samo na<br />
sebe; drugi ne čine ni to. - Prijatelji, koji će me sutra zaboraviti ili, što je još gore, Bog zna<br />
što o meni izmišljati, žene, koje će grliti drugoga, a meni se podsmijevati, da u njemu ne<br />
uzbude ljubomoru na pokojnika - šta će oni meni! Iz oluje života iznio sam samo nekoliko<br />
misli - ali nijednog osjećaja. Već odavno ne živim srcem, nego glavom. Ispitujem i<br />
raščinjavam svoje strasti i postupke s najvećom radoznalošću, ali bez sažaljenja. U meni<br />
su dva čovjeka: jedan živi u potpunom smislu riječi, a drugi misli i sudi o njemu. Prvi će<br />
se možda za jedan sat zauvijek oprostiti s vama i sa svijetom, a drugi... drugi?... Pogledajte,<br />
doktore, vidite li na litici desno, gdje se crne tri figure? To kao da su naši protivnici?...<br />
Požurili smo se.<br />
Na podnožju litice, u grmlju, bila su privezana tri konja. I mi privežemo tamo svoje<br />
konje, pa se popnemo uskom stazom na zaravanak, gdje nas je čekao Grušnicki s dragunskim<br />
kapetanom i sa svojim drugim sekundantom, koji se zvao Ivan Ignjatijević.<br />
Prezime mu nisam nikad čuo.<br />
- Već vas odavno čekamo - reče dragunski kapetan s ironičnim smiješkom.<br />
Ja izvadim sat i pokažem mu ga.<br />
On se ispriča - reče mi da njegov sat ide naprijed.<br />
Nekolika je minuta potrajala mučna šutnja. Napokon je prekine liječnik, okrenuvši se<br />
Grušnickomu.<br />
- Čini mi se - reče - pošto ste obojica pokazali da ste spremni pobiti se, i pošto ste tako<br />
učinili, što zahtijeva čast, mogli biste se, gospodo, izravnati i mirno svršiti ovu stvar.<br />
- Ja sam spreman - rekoh.<br />
Kapetan namignu Grušnickomu, a on, misleći da se ja bojim, oholo se naduo, premda<br />
mu je do tog časa pokrivala lice mutna, bljedoća. Otkad smo došli, prvi put me sada<br />
pogledao, ali u oku mu je bio neki nemir, koji je odavao unutrašnju borbu.<br />
- Kažite svoje uvjete - reče on - i sve, što mogu za vas učiniti, budite uvjereni...<br />
- Evo mojih uvjeta: vi ćete sada javno poreći svoju klevetu i zamolit ćete me za oproštenje...<br />
- Poštovani gospodine, čudim se kako smijete nešto takvo zahtijevati?...<br />
- Što sam mogao zahtijevati, nego to?...<br />
77
Change language