Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
Junak naÅ¡eg doba - Mihail JurjeviÄ Ljermontov
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Mihail</strong> J. <strong>Ljermontov</strong>: <strong>Junak</strong> našeg <strong>doba</strong><br />
osobito dragunski kapetan; a sada kao da se protiv mene upravo sastavlja neprijateljska<br />
četa pod komandom Grušnickoga. On je sav nekako ohol i srčan...<br />
Vrlo mi je drago - ja volim neprijatelje, ako i nije kršćanski. Oni me zabavljaju, raspaljuju<br />
mi krv. Uvijek biti na straži, loviti svaki pogled, značenje svake riječi, pogađati namisli,<br />
razbijati urote, graditi se prevaren, a ujedanput jednim udarcem razvaliti čitavu golemu<br />
zgradu lukavih osnova, sagrađenu s velikim trudom - eto, to ja zovem životom.<br />
Za vrijeme dok se večera nastavljala Grušnicki je šaptao i namigivao dragunskom kapetanu.<br />
14. lipnja<br />
Jutros je Vjera s mužem otišla u Kislovodsk. Sreo sam njihovu kočiju kad sam išao kneginji<br />
Ligovskoj. Ona mi je kimnula glavom, ali u očima sam joj vidio prijekor.<br />
Tko je kriv? Zašto mi ne daje priliku da se vidimo nasamo? Ljubav je kao oganj - bez<br />
hrane se gasi. Možda će ljubomora učiniti ono što nisu mogle molbe.<br />
Sjedio sam kod kneginje čitav sat. Mary nije izlazila - bolesna je. Navečer je nije bilo na<br />
bulevaru. Četa, što se upravo sastavila, bila je naoružana lornjonima i doista ju je bilo<br />
strašno pogledati. Drago mi je što je kneginjica bolesna, jer bi joj bili učinili bilo kakvu<br />
drskost. Grušnicki ima razbarušenu kosu i očajno lice - čini se da je doista ogorčen -<br />
osobito mu je uvrijeđena taština; ali ima ljudi kod kojih je i očaj smiješan!...<br />
Vrativši se kući, opazim, da mi nešto nedostaje.- Nisam je vidio! Bolesna je! Zar sam se<br />
doista zaljubio?... Kolike li gluposti!<br />
15. lipnja<br />
U jedanaest sati dopodne - u <strong>doba</strong> kad se kneginja Ligovska obično znoji u jermolovskoj<br />
kupelji - prolazio sam pokraj njena stana. Kneginjica je zamišljeno sjedila kraj prozora.<br />
Kad me ugleda, skoči.<br />
Uđem u predsoblje, ali ni žive duše, i ja pođem u salon bez prijave, koristeći se slobodom<br />
ovdašnjih običaja.<br />
Sumorna bljedoća pokrivala je kneginjičino milo lice. Ona je stajala uz klavir i jednom se<br />
rukom upirala o naslonjač; ta je ruka malko drhtala. Približim joj se tiho i reknem:<br />
- Zar se ljutite na mene?...<br />
Ona me pogleda mutnim, dubokim pogledom i mahne glavom; usne joj htjedoše nešto<br />
reći, ali nisu mogle; oči joj se napuniše suzama, ona klonu u naslonjač i pokri lice rukama.<br />
- Što vam je? - rekoh ja, primivši je za ruku.<br />
- Vi me ne štujete!... Ah! Ostavite me!...<br />
Ja učinim nekoliko koraka... ona se uspravi u naslonjaču; oči joj sijevnuše.<br />
Ja stanem, uhvatim rukom kvaku i reknem.<br />
65
Change language