Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

setzten auch nach dem Bruch des einparteilichen politischen System fort, aber
in den neueren Formen: ihre Begründung ist jetzt nicht mehr mit strukturaler
Natur sondern mit einer parastruktureler Natur bezeichnet.
NENAD VERTOVŠEK
Odjel za kroatistiku i slavistiku, Sveučilište u Zadru, Hrvatska /
Department of Croatian and Slavic Studies, University of Zadar, Croatia
OTUĐENJE I PROBLEMI RAZOTUĐENJA –
IZMEĐU POVRATKA KORIJENIMA I NEJASNE BUDUĆNOSTI
Pojmovi globalizacije, dijaloga, multikulturalnosti, integracije traže (uvijek
iznova) novi smisao na jugoistoku Europe. Politika i pragmatizam uvelike
nagrizaju suvremene misli i praksu te postaju svojevrsni »mainstream uma«.
Individualna hrabrost i društvena angažiranost intelektualaca, znanstvenika i
stručnjaka kao da je svedena na »gerilske« upade u birokratske i institucijske
okvire sustava življenja, obrazovanja, mišljenja i vrijednosti. Kao da rušenje
starih društvenih okvira i vrijednosti nije još završilo, a stvaranje novih vrijednosti
nije ozbiljnije po čovjeka započelo.
Otkrivajući dublji smisao društvenih zbivanja u jugoistočnoj Europi, valja
vrednovati različite perspektive uz prevladavanje koncepta mi/oni. Ovi prostori
nisu imuni na svjetska društvena i filozofska kretanja, ali ni na globalizacijske
procese, a zbog stalnog »proizvođenja« domaćih problema, posljedice se
osjećaju teže nego drugdje.
Stoga treba odgovoriti na pitanje zašto su otuđenje i razotuđenje aktualni i
danas, posebno u svijetu lokalnih, regionalnih i planetarnih manipulacija i iluzija
gdje vladajući slojevi žele posjedovati isključivo pravo na istinu. Nužno je
vratiti se korijenima ideje otuđenja, ali i krenuti novim promišljanjima o korporativnom
društvu i globalizacijskom okruženju. To trebamo jer bi se čovjek
mogao ili utopiti u društvenom bijegu od slobode ili krizu iskoristiti kao šansu
i pobjeći od mogućih oblika otuđenja i perspektiva buduće virtualne zbilje.
Treba li ponovo koristiti neke spoznaje i nastaviti tamo gdje se stalo u filozofskom
konceptu otuđenog čovjeka, pitanju o raskoraku između čovjekove bîti
i praktične egzistencije? Ne smijemo se prestati pitati kada će razmatranje alijenacije
i dezalijenacije konačno izgubiti pragmatičnu i politizirajuću karakteristiku.
Unatoč svim problemima na ovim prostorima, moramo obnoviti i temeljna
razmišljanja o čovjeku koji nije to što jest, a treba biti sve ono što može biti.
120