Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo
Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo
Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
presivizam i suvremeni naturalizam u metaetici imaju nešto zajedničko: ideju<br />
revizije jezika. Biti će analizirane osnovne ideje Blackburna, Gibbarda, Railtona<br />
i drugih vodećih metaetičara. Je li ideja jezičkog revizionizma opravdana<br />
ili će neslavno završiti kao revizija jezika koju su pokušali sprovesti logički<br />
empiristi, pitanja su za ozbiljnu argumentaciju i procjenu. Teza rada je da se s<br />
jezikom mora postupati oprezno jer su rizici stvaranja suštinski nerazumljivog<br />
»novogovora«, pretjeranog tehniciranja metaetičkih knjiga ili potpunog iskrivljavanja<br />
osnovnog smisla i funkcije moralnog suda i/ili pojmova – preveliki.<br />
Prebrze revizije mogu donijeti mnogo više štete nego koristi.<br />
LINGUISTIC REVISIONISM<br />
IN CONTEMPORARY METAETHICS<br />
This paper deals with so-called metaethical revisionism. Generally, metaethical<br />
reductionism treats moral properties as natural properties. But contemporary<br />
reductionism does not assume that any moral property is in fact<br />
natural property. Contemporary metaethical naturalistic reductionism is a<br />
methodological approach. Metaethical non-naturalism on the other hand does<br />
not treat moral properties as natural properties. Both approaches are using idea<br />
of so-called metaethical revisionism. Revisionism has two main forms: surface-content<br />
revisionism and underlying semantic revisionism. And both kinds<br />
are presented in two leading metaethical approaches: reductionism and nonreductionism.<br />
That problem deserves exploration.<br />
KREŠIMIR CEROVAC<br />
Zagreb, Hrvatska /<br />
Zagreb, Croatia<br />
RAD KAO TEMELJNO SOCIJALNO PITANJE<br />
Osvrt na hrvatsku filozofiju prakse<br />
U radu se daje komentar u svezi s pristupom filozofiji prakse kakav su<br />
razrađivali hrvatski marksistički usmjereni filozofi te Karol Wojtyla, kasnije<br />
papa Ivan Pavao II. Iznosi se stajalište da je pristup hrvatskih filozofa bio<br />
utopija zbog pogrješne (Marxove) slike o čovjeku, odnosno neprepoznavanja<br />
problema svojstvenih osobi, a posebice zbog uvjerenja da je samoupravljanje<br />
povijesni put, na kojem će se dogoditi daljnje čovjekovo oslobođenje. Iznosi<br />
60
Change language