Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

maps of that area as a base which they corrected and improved based on their
original survey), their map, because of its scientific basis, became the most authoritative
and most widely reproduced map of the area, giving them a prominent
place as one of the most important cartographers of the Papal State.
In this paper we will present the results of the research of the original versions
of the Maire-Bošković’s map of the Papal State and later redactions of
the same maps on which Bošković is listed as the author. By comparing the
later maps based on Maire-Bošković’s template, we will assess Bošković’s
contribution to the development of science in the field of cartography.
Key words: Ruđer Bošković, Christopher Maire, history of cartography, map of the
Papal State
ERNA BANIĆ-PAJNIĆ
Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska /
Institute of Philosophy, Zagreb, Croatia
NOVOPLATONIZAM I KALDEJSKA PROROŠTVA
Premda se u naslovu spominju Kaldejska proroštva, ovdje će biti riječ o
samo jednom segmentu tih proroštava, a to je teurgija. Prvi dio izlaganja bit
će posvećen ulozi teurgije u spisu Kaldejska proroštva te o značenju koje su
joj pridavali novoplatonički mislioci, dok ću u drugom dijelu govoriti o ulozi
i značenju tog segmenta Kaldejskih proroštava u okviru renesansnog novoplatonizma.
Upravo je teurgija onaj moment u kaldejskim učenjima koji je, prema
izvješćima i načinu kako recepciju Kaldejskih proroštava u novoplatoničarā
tumači većina povjesničara filozofije, bio najatraktivniji novoplatoničkim misliocima.
Čitav niz autora (od Doddsa, Eitrema, Bideza, Tardieua, Krolla, do
Dillona, Saffreya i dr.) bavi se istančanim analizama mjesta na kojima se u
novoplatoničkih autora govori o teurgiji. Međutim, vrlo je malo onih, koji su
takve analize proveli na djelima renesansnih novoplatoničara koji od ‘starog’
novoplatonizma (pri čemu se misli na filozofsku školu kojoj je na čelu Plotin)
nasljeduju uvažavanje i uzvisivanje Kaldejskih proroštava, spisa koji i u renesansi,
na Proklovu tragu, bivaju držanima za theodota logia, dakle za božanski
objavljene izrijeke ili proroštva.
Nakana nam je u ovom tekstu usporediti značajke recepcije teurgije Kaldejskih
proroštava u novoplatoničara, poglavito Porfirija, Jambliha i Prokla sa
137