Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

second-order predicates. Special justification logic axioms are devised that
regulate inductive reasoning in Bošković’s sense.
Although, unfortunately, Bošković’s contribution to the theory of induction
is not mentioned in the recently published volume 10 (on inductive logic)
of the Handbook of the History of Logic (2011), we can confirm again the
results of the Bošković research that Bošković’s theory of induction has a significant
place in the historical development of inductive theory from the 17th
century to C. S. Peirce, and is relevant and inspirational from the standpoint of
contemporary methodology and logic as well.
Key words: induction, abduction, Bošković, justification logic, typology of reasons
INDUKCIJA, ABDUKCIJA I OPRAVDANJA
U BOŠKOVIĆA
Boškovićeva metoda indukcije analizira se u prvome redu na temelju Boškovićeva
teksta u De continuitatis lege (1745, nr. 134–135), Theoria philosophiae
naturalis (1763, nr. 40–41), i u Supplementa i Adnotationes u Benedikt
Stay, Philosophiae recentioris… libri decem, sv. 1 (1755). U prvome dijelu
analiziramo u kojem smislu »Boškovićeva indukcija« uključuje abdukciju kao
svoj sastavni dio. Nije samo tako da neki velik broj slučaja treba potvrditi
predloženi (prirodni) zakon nego je potrebno dati i objašnjenje činjenica koje
prividno protuslove predloženomu zakonu. Nadalje, sam zakon treba zadovoljiti
neka posebna ograničenja kako bi mogao biti prikladan za objašnjenje
zamijećenih činjenica kao i biti primjenjiv na nezamjetljive predmete (o abduktivnoj
sastavnici u Boškovićevoj indukciji vidi Festini 1989 i Čuljak 1998;
o Boškovićevoj teoriji indukcije vidi primjerice Hunter 1965, Carrier 1974,
Škarica 2000, 2004).
Nadalje, pokazujemo da određena tipologija opravdanja (evidencije i razlozi)
igra značajnu ulogu u Boškovićevu shvaćanju indukcije (uključujući abdukciju).
Posebice, Bošković razlikuje strogu evidenciju, pojavnu evidenciju
(prima fronte) i induktivno opravdanje, te ih spaja u posebnome (nerekurzivnome)
postupku induktivno-abduktivnoga zaključivanja.
Naposlijetku, analiziramo opravdanja sadržana u Boškovićevu induktivnome
zaključivanju sa stajališta suvremene logike opravdanja. Logika je opravdanja
ponajprije razvijena za zaključivanje o aritmetičkim dokazima (Artemov
1995), a zatim kao usavršen i preciziran oblik epistemične logike općenito
(Fitting 2004). Kako bi se formalizirala Boškovićeva teorija indukcije, logiku
opravdanja treba proširiti tako da obuhvati Boškovićevu tipologiju opravdanja
158