Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

supplemented it by a conclusion acceptable for contemporary explanation of
the generation of the phenomenon. (VV, IL)
Key words: Ruđer Bošković, Orazio Borgondio, Isaac Newton, Jean-Jacques Dortous
Mairan, Giovanni Poleni, Christian Mayer, Earth’s atmosphere, polar light
/ aurora borealis
POVIJESNI I ZNANSTVENI KOMENTAR
UZ BOŠKOVIĆEVU RASPRAVU DE AURORA BOREALI (1738)
U šestogodišnjem razdoblju između studija filozofije i teologije Ruđer
Bošković djelovao je kao magister u nižim razredima dvaju isusovačkih kolegija:
u Rimu i Fermu, ali je, uz redovite nastavne dužnosti, od 1736. godine
počeo istraživati i objavljivati rasprave iz matematike, astronomije i meteorologije.
Primjer takva njegova znanstvenog interesa je i rasprava De aurora
boreali, koju je Bošković ponudio akademskoj javnosti u dva navrata, prvo
u kolovozu 1738. u Rimskom sjemeništu (in Seminario Romano), a potom
sljedećega mjeseca u Rimskom kolegiju (in Collegio Romano), neposredno
prije nego će započeti studij teologije. Na temelju Martinovićeva prijevoda rasprave
De aurora boreali na hrvatski jezik, ona se ovom prigodom komentira
iz perspektive povijesti znanosti (Martinović) i iz perspektive fizike atmosfere
(Vujnović i Lisac).
Pri kompoziciji rasprave mladi je Bošković slijedio znanstveni stil svoga
profesora matematike Orazija Borgondija, koji je u Rimskom kolegiju objavljivao
rasprave od 1713. do 1734. s istom organizacijom teksta: podjelom na
stavke i korolare. Već tada bio je temeljiti čitatelj Newtonove Opticks, i to prvoga
latinskoga izdanja iz 1706, jer je u raspravi citirao Query 20, gdje Newton
zaključuje da je »gustoća zraka razmjerna sili koja ga zgušnjava«. S pravom
se oslonio na glasovitu Mairanovu raspravu Traité physique et historique de
l’Aurore Boréale, koja je prvi put objavljena 1731. u Mémoires de l’Académie
Royale des Sciences u Parizu, a dvije godine kasnije u samostalnoj knjizi.
Bošković se poslužio metodom koju je Mairan primijenio na izračunavanje
visine sjeverne zore opažene 19. listopada 1726. te je preuzeo i dva njegova
crteža, prilagodivši ih svojim zaključcima i izračunima. Za pojavu sjeverne
zore 16. prosinca 1737. oslonio se na izvješće Observatio Aurorae Borealis,
visae nocte insequenti diem XVI. Decembris, Anno 1737. Giovannija Polenija,
profesora matematike na Sveučilištu u Padovi, što je tiskano u Veneciji 1738.
zajedno s još četiri izvješća. Treći važan Boškovićev izvor za tematiku sjeverne
zore bio je moravski astronom Christian Mayer, jer je Dubrovčanin u
raspravi iskušao i njegovu metodu za određivanje udaljenosti sjeverne zore s
185