Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

MIHAELA GIRARDI-KARŠULIN
Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska /
Institute of Philosophy, Zagreb, Croatia
PETRIĆEVA ANTINOMIJA
U šestoj knjizi četvrtoga sveska Peripatetičkih rasprava suprotstavlja se
Petrić Aristotelovoj tvrdnji da je nebo vječno. Ne suprotstavlja se protutezom,
odnosno dokazivanjem protuteze, nego kritikom Aristotelove argumentacije,
tj. osporavanjem Aristotelova dokaza da je nebo vječno, jer u nebu nema ničeg
kontrarnog. Ta je argumentacija imanentna kritika, tj. Petrić dokazuje da je po
vlastitim Aristotelovim tezama netočno – da u nebu nema ničeg kontrarnog.
Kontrarnost u nebu dokazuje Petrić na temelju Aristotelove teze da se nebeske
sfere kontinuirano nadovezuju i sferno oblikuju jedna po drugoj. U tom oblikovanju
ono što oblikuje, tvrdi Petrić, jest tvrdo, dok je ono oblikovano mekano
– a tvrdo i mekano su, kaže Petrić, kontrarnosti.
Petrić se, međutim, ne zadovoljava dokazom da u nebu postoji ono kontrarno
– što bi bilo dovoljno da ospori Aristotelovu tezu da u nebu nema ničeg
kontrarnog. Na temelju teze o međusobnom oblikovanju sfera dokazuje Petrić
da se jedna te ista sfera može odrediti i kao tvrda i kao mekana, već prema
tome, odakle se počinje pratiti oblikovanje sfera. Ako se krene od krajnje sfere,
onda je ona najtvrđa, sfera Saturna koja za njom slijedi je mekanija itd.; ako se
krene od okruglosti vode na Zemlji prema kojoj se oblikuje okruglost zraka,
vatre itd, slijedit će da je voda najtvrđa, a prva nebeska sfera najmekanija. Te
izvode naziva Petrić aristotelovskim nakazama, a mi ih možemo nazvati Petrićevom
antinomijom.
Ono što je Petrić njome dokazao je sljedeće: Ako se međusobno i kontinuirano
oblikovanje nebeskih sfera tumači prema međusobnom oblikovanju
stvari u svijetu – pri čemu se moramo odreći kontrole osjetilima i formalizirati
odnose međuoblikovanja – onda se za istu sferu može dokazati da je u jednom
proslijedu ona koja oblikuje, odnosno ona tvrda, dok je u obratnom proslijedu
ona koja je oblikovana, tj. ona mekana. Ono što bi se moglo smatrati kao dokazano
tom antinomijom jest neprimjerenost primjene paradigme međusobnog
oblikovanja (sferičnoga ili kojeg drugog) na predmete nedostupne osjetilima
(osim osjetilu vida).
Ključne riječi: vječnost neba, sferični oblik, kontinuiranost sfera, kontrarnost, tvrdo–mekano,
Petrićeva antinomija
148