šesti broj časopisa (sic!)

Alain Badiou!prijevodTijela, jezici. Istine*„Ljudska prava“ su isto što iprava življenja, prava živućegbića, kako bi ono ostalo opustošenimpojedincem željnimuživanja. Mrtva tijela. Patećatijela. Humanistička zaštitasvih životinja, uključujući i ljude:takvo je pravilo savremenogmaterijalizma.Postavimo ovako pitanje:Koja je danas dominantna ideologija? Ili, ako želite:koje je, u našim zemljama, prirodno vjerovanje?Postoji slobodno tržište, tehnologija, novac,posao, blog, reizbori, slobodna seksualnost i takodalje. No, mislim da se sve to može podvesti podjednu rečenicu:Postoje samo tijela i jezici.Ova rečenica je aksiom savremenog uvjerenja,a ja predlažem da ga nazovemo demokratskimmaterijalizmom. Zašto?Prvo, demokratski materijalizam. U savremenomsvijetu pojedinac priznaje objektivno postojanjetijela samog, u prvom redu svog vlastitog tijela.U pragmatizmu žudnji, u očiglednosti dominacijetrgovine i biznisa, u formalnom zakonuprodaje i kupovine, pojedinac je uvjeren udogmu naše završenosti – ali i oblikovan njome– u dogmu naše izloženosti užitku, patnji i smrti.Govorim ovdje, u umjetničkom centru. Mogao bihsimptome svega pobrojanog pronaći u bilo kojojumjetničkoj tvorevini. Velika većina umjetnika(koreografa, slikara, video-umjetnika) trudi sedanas izložiti tajne tijela, žudljivog i mašinskogživota tijela. Globalni je to trend umjetnosti kojenam predlažu umjetnost tijela (Body Art). Intimnost,golotinja, nasilje, bolest, zapuštenost…kroz sve ove značajke tijela umjetnici naš završeniživot prilagođavaju fantaziji, snu i pamćenju.Svi oni nadređuju vidljivu, srčanu povezanosttijelā velikoj i indiferentnoj buci svemira.Nasumičan primjer: pismo Tonija Negrija RaúluSanchezu, 1 od 15. decembra 1995., gdje možemopročitati sljedeće:Danas tijelo nije samo subjekt koji proizvodi i kojinam – jer proizvodi umjetnosti – prikazuje paradigmuproizvodnje uopšte, moć života; tijelo jepostalo mašina u koju se upisuju proizvodnja iumjetnost. To je ono što mi postmodernī znamo.„Postmoderan“ – jedan je od mogućih nazivnikasavremenog demokratskog materijalizma. Negrije u pravu glede onoga što postmodernī „znaju“:tijelo je jedina konkretna instanca za opustošenepojedince željne uživanja. Ljudsko biće je, u režimu*Predavanje pod nazivom Tijela, jezici. Istine Badiou je održao 9. septembra 2006. godine na Victoria College of Arts, Universityof Melbourne (Australija). Ovaj tekst, u nešto izmijenjenoj varijanti, uvod je u najnoviju Badiouovu knjigu Logiques des Mondes(Logike svjetova).1Antonio Negri (1993) je italijanski marksistički filozof. Uhapšen je 1978. zbog navodne povezanosti sa Crvenim brigadama ismaknućem italijanskog premijera Alda Mora, ali nije optužen. Koautor je, zajedno s Michaelom Hardtom, glasovite knjigeImperij. Raúl Sanchez je profesor teorije pisanja na University of Florida. Poznat po knjizi The Function of Theory in CompositionStudies. (Op. prev.)(sic!)101