šesti broj časopisa (sic!)

obzir čitaoce kojima je ovaj predgovor namjenskipisan, a to su srednjoškolci, znači da nema razlogada se učenice ne identificiraju sa ženskim likovimau ovom djelu, jer postupci ženskih likova udjelu otkrivaju čitateljičine prapočetke, ali pomažui spoznaji vlastite ženskosti. Književnost se takofunkcionalizira kao sredstvo odgoja najmlađihnaraštaja kroz nastavni proces u skladu s patrijarhalnimvrijednostima koje se predstavljaju kaometafizičke istine. Drugi primjer koji ću predstavitije predgovor Fahrudina Rizvanbegovića romanuPonornica, koji je uvršten i u Antologiju bošnjačkogeseja XX vijeka te stoga zavređuje i jednu dužuopservaciju. O romanu „Ponornica“ prije rata nijepuno pisano, ali i ono što jeste u većini slučajevapisano je s naglaskom na tome da se radi o kriticibegovata. Poslije rata, unutar bošnjačke književnokritičkescene imamo samo jedanput spominjanjetoga. Takav je, npr. prikaz Muhidina Džankeu kojem kaže: „Roman Ponornica prva je kritikabosanskoga begovata u bošnjačkoj literaturi, analizanjegovog ekonomskog, socijalnog i moralnogpropadanja prema kojem Skender Kulenović nijepokazivao previše sentimentalnosti“ 5 . Međutim,iako je to očito i u prvom značenjskom sloju djela,kritika kojom ću se baviti ne želi to priznati i romanpredstavlja kao afirmatorski u odnosu na feudalniporedak u Bosni za vrijeme turske vladavine. Zamoju tezu ilustrativan je i stav samog pisca premabegovima, a kojeg i Džanko navodi, kao i pojedinidijelovi Kulenovićeve biografije. Skender Kulenovićje pripadao Komunističkoj partiji, partizanskompokretu i bio je antibegovski, antifeudalno, antikapitalističkiopredijeljen, a u eseju „Moji susreti sMažuranićevim epom“, Kulenović kaže:A kad je naša porodica, devetstoosamnaeste,„izgubila kmetove“ i iz godine u godinu padala usve veću bijedu, da se na kraju nađemo u njenomvrhunskom užasu, sve optužbe i sav bijes očaja, ikod oca i kod mene i kod svih nas u porodici, svaljivalisu se na begove, na pretke – kao na ljudeslijepe, glupe, zatucane, bandoglave i tvrdoglave. 6Ovaj esej se, dakako, poslije rata od strane bošnjačkeakademske elite gotovo i ne spominje. Osamom djelu, kao što rekoh, pisano je kao o kriticibegovata i vrijednostima koje su u njemu biledominantne. Marko Nedić je u tekstu iz 1978., kojije preuzet iz „Književne reči“ za izdanje „Ponornice“iz 1983. pisao:Međutim, iako je to očito i u prvom značenjskomsloju djela, kritika kojom ću se bavitine želi to priznati i roman predstavlja kaoafirmatorski u odnosu na feudalni poredaku Bosni za vrijeme turske vladavine. Zamoju tezu ilustrativan je i stav samog piscaprema begovima, a kojeg i Džanko navodi,kao i pojedini dijelovi Kulenovićeve biografije.Skender Kulenović je pripadao Komunističkojpartiji, partizanskom pokretu i bio jeantibegovski, antifeudalno, antikapitalističkiopredijeljen.Roman je, s druge strane, i nekim manje transparentnimodnosima u sebi takođe književno, nedeklarativno, duboko aktuelan i angažovan (odbacivanjemverske dogme i izolovanosti kao sredstvaza lični mir u izolovanoj stvarnosti, ukazivanjemna neminovnost zajedničke akcije predstavnikarazličitih nacionalnih i konfesionalnih grupa protivprevaziđene istorijske svesti itd.) (Nedić, 1983. str.262). 7Vuk Krnjević je o glavnom protagonisti djelapisao:Njegovo ljetovanje u rodnom kraju, i porodičnojkući u Bosni, pretvara se u neizdrživo opterećenjesvijetom i životom koji propada, raspada se usebi, tako da njegov odlazak na studij arheologijeu Kairo, i napuštanje teologije, predstavlja istinskupobunu protiv nasljeđa i opterećenja što su unutarnji,ljudski, trajni. Slikajući zrijenje te pobunekoja se konstituiše u neposrednom sudaranju stradicijom, Kulenović je ispisao nekoliko vanrednihscena starog načina života, patrijarhalnog i većdegenerisanog. 8O odnosu Kulenovića prema svijetu iz kojeg potječe,a na osnovu „Ponornice“, Risto Trifković jenapisao sljedeće: „Pristupa mu sa simpatijom, alibez navijanja i pristrasnosti. Istina je iznad porijeklai subjektivnih eventualnih zalaganja. A onaje gorka, tegobna“ (Trifković, 1983. str. 267). DragoljubJeknić u predgovoru za spomenuto izdanje„Ponornice“ poseban naglasak stavlja na kmetsko-begovskeklasne odnose u romanu:Pogrdan naziv za njih je Vlah. Ta riječ u sebi okupljasumu značenja koju mogu pojmiti samo onikoji su vjekovima učeni da jedan dio naroda koji5Džanko, Muhidin. „O jednom aspektu romana Ponornica Skendera Kulenovića“. U: Izraz 7 (2000.), str. 59 – 63.6Kulenović, Skender. „Moji susreti s Mažuranićevim epom“. U: Ivan Mažuranić „Smrt Smail-age Čengića“. Beograd: Prosveta,1963. str. 5 – 34.7Nedić, Marko. „Pred ‘Ponornicom’ Skendera Kulenovića“. U: Skender Kulenović „Ponornica“. Sarajevo: Svjetlost, 1983. str. 259– 262.8Krnjević, Vuk. „Kasni plod“. U: Skender Kulenović „Ponornica“. Sarajevo, 1983. str. 265 – 266.44(sic!)