strah od sebe, od svoje nacije pokvario mi je još jedan plan. Kako nekada sitnica može čoveka da izbezumi.Iz ritma života da ga izbaci! Prosto nisam shvatao svoj kukavičluk.Kako čoveku slobodno da kažem da sam Ciganin? Već na početku imao bi utisak da sam neki lopov,lažov, kriminalac... Ko zna šta. Ili kalajdžija, pevač, glumac. Dugokosi brkajlija u beloj košulji, zavodnik kojizasučenih rukava merka neku ženu da uhvati umesto neki alat ili metlu u svoje ruke. Zamislio bi da spavamu kamp-prikolici parkiranoj kraj autoputa nedaleko od benziske pumpe. (Zbog vode, piva, cigareta itoaleta). Možda bi zamislio moju decu koju šaljem svako jutro umesto u školu na železničku stanicu i utramvaje da džepare... A ženu sa mercedesom odvezem da prosi, a ja da se šepurim u obližnjoj kafani imasiram debeli zlatni lanac oko vrata, pijuckam svoj metar kolš.Ili, možda ovaj šef posve drugačije razmišlja…Ne verujem. 2O bože, mrzeo sam sva ta svoja glupa razmišljanja. Držeći dlan na grudima hodao sam dalje, želeći štopre odatle da se udaljim. Taj dan je za mene propao, a tek je jutro. Izlišno i uzaludno bi bilo opet negde naneka druga vrata zakucati, jer retko se događa da čovek u istom danu dva puta oboli. Bila bi to nesnošljivabolest. To nisam želeo. Toplina mog dlana smirivala me je i to mi se dopadalo. Osećao sam lagodnostna svojoj koži, a unutra u želucu vatra, kao da se vulkani aktiviraju.Čekao sam autobus. Stariji čovek mi priđe i gledajući me u obraze, reče da sam bled i upita me da nisamslučajno bolesan.- Da da.. ali ne slučajno. To je kod mene, prilično dobro isplanirano.- rekoh.- To je, kaže on, u današnje vreme normalno, čak i mladi ljudi obolevaju od staračkih bolesti… Sve je to,gospodine, božji plan.- Znam, itekako mi je to poznato. Svaki dan ima neku svoju bolest, svoga Boga…- Ooo, baš si ovo mudro rekao, mladi čoveče, možda si učen čovek…- Kako da ne.- izustih.U autobus sam ćutao. Starija žena ustade, i ponudi mi mesto upitajući me da li mi je loše. Zahvalih se.Ćutao sam. Mislim da sam vrlo dobro glumio svoju ulogu bolesnika. Nekako sam to zavoleo.Kući, spustih se kao vreća krompira na stolicu, prekoputa svoje ćutljive žene, a ona me preko praznogkuhinjskog stola pažljivo osmotri i priupita, poput ostalih, kao svaki predhodni dan, da li mi je loše?Nisam više bio u ništa siguran.Pogotovo u svoje zdravlje.A osobito ne u moju ulogu, za koju sam se bojao, da što duže u mom životu ne ustraje, da ne postanemoja dijagnoza.2U nekim Kelnskim kafanama, služi se kelnsko pivo na metar. (Daska od jednog metra, u kojoj, za to učinjene rupe, pasuju desetčaša piva.)60(<strong>sic</strong>!)
Ruždija Ruso SejdovićBajron i kotlovi! pROZaImao sam devet godina kada me je otac jednog jutra rano probudio. Pomislio sam da će me odvesti sasobom u sela gde je često odlazio da prodaje kotlove i šerpe.Moj otac je bio kalajdžija.Njegov zanat sam doživljavao kao jedan od onih zanimanja za koje čovek treba da poseduje znanje, strpljenje,posebno preciznost. Jednostavno, čovek mora biti majstor. Za tu svoju delatnost nije imao diplomu,ali je bio veliki majstor. Kovao je kotlove očekujući svakim danom da će mu se ukazati sreća i donetimu neko drugo zanimanje. U tom očekivanju on je svoj zanat sve više usavršavao, i važio je za veomaviđenog majstora u okolini. Što je nadaleko postojao poznatiji po svom umeću, on se sve više nesrećnijeosećao, zbog sagorele nade da će se ikad ratosiljati svog kalajdžijskog posla. Govorio je: »Kujem kotlove,eto, samo da bih vas, draga deco, ishranio. Daj bože da vi živite od kakvog drugog boljeg zanimanja!”Ali, ja sam se više divio kotlovima, i načinu kako ih je moj otac otkivao, nego jelu koje bi nam umoranuveče iz sela donosio. Volio sam njegove kotlove više od kore hleba.Tog jutra, kada me je otac rano probudio, bio sam iznenađen ali i znatiželjan. Mislio sam da je napokondošao taj važan dan kada sam stasao da izučim zanat mojih predaka. Ali, otac me je umesto u selopoveo u grad, na veliki otpad starih materijala, gde je kupovao pleh za izradu kotlova.Ušavši u žicom skoro kao zatvor ograđen prostor, prepun neupotrebljivih stvari, u oči mi pade veliki plavikontejner. Dok je moj otac tragao za plehom, neodlučno priđoh kontejneru i skočih u njega, ne mislećiprethodno šta se unutra nalazi. Kad sam se pribrao i osvrnuo, videh da sam upao među knjige. Punkontejner knjiga! Namah sam se uplašio činjenice da brdo knjiga leži pod mojim nogama, a potom samlagano stao da ih prevrćem i razgledam kao živa bića. Moja znatiželja bivala je sve jača. Imao sam osećajda knjige pod mojim nogama više vrede od one koju sada držim u drhtavim rukama. U jednom trenutkukleknuo sam i obema rukama stao da rijem po njima, kao pas kada traži svoju zakopanu kost.Da li je to bila moja glad ?To pitanje me otrezni kao šamar pijanca. Žedan sam knjiga! Knjiga koje su nekada davno napisane ljudskomrukom, brižljivo, lepo, umno, smešno ili budalasto. Knjiga iz štamparija u kojima su radili ljudi kojisu možda mrzeli te knjige, možda zato što su na njima hleb svoj crni zarađivali. I ko zna kolike od ovihknjiga nisu ni pogledane a kamoli pročitane! Knjige koje su mnoge u zatvore oterale, dušu ubijale, knjigekoje su revolucije nadahnule ili ljubav, i one u kojima bih mogao otkrio tajnu mog porekla, jezika i mogpostojanja. Knjige nad kojima se plakalo, zapaljene knjige...Ja sam volio sve te knjige pod mojim nogama, jer sam osećao kao da gazim nečiji mozak.Odjednom, oštar glas mog oca prenu me iz sanjanja, i ja brže-bolje dograbih jednu knjigu, i iskočih izkontejnera. Tu, na zemlji ne beše ništa, samo prah, blato, katran i nafta. Nekakva praznina prođe krozmene. U ruci sam držao knjigu bez korica, požutelih stranica. Možda najgrdniju iz čitavog obilja drugihu kontejneru.- Šta ti je to? – upita otac ravnodušno.- Knjiga, rekoh pomalo zbunjen. Moje misli su i dalje kopale po kontejneru.- A kakva knjiga? – nastavi on, nadvivši se nadamnom i duboko me pogledavši u oči kao da traži neštou njima.- Čekaj, da pročitam - prebacih praznu stranicu i pročitah:- Bajron!Pogledasmo se značajno. Bio je to pogled-prkos celom ovom otpadu.Kad smo se kući vratili shvatio sam da će zbog Bajrona kotlovi mojih dedova izumreti.U grču hvatajući se za stomak, plakao sam te noći, u snu.(<strong>sic</strong>!)61
- Page 2 and 3:
Isključeni smo ne samo iz slike sv
- Page 4 and 5:
!infospjevMrtvozornički (specijaln
- Page 9: ! prikaziopisuje njegovu tešku bol
- Page 13 and 14: (sic!)! prikaziOsman ZukićSvi nemi
- Page 15 and 16: ! CITATTa holivudska svjetiljka pos
- Page 17: na mjesta - u prividno dosljednoj i
- Page 20 and 21: SIC!RAZSrećko Pulig“Potrebno nam
- Page 22 and 23: Pitam te kao nekoga tko često piš
- Page 24 and 25: Pripadam generaciji koja jeverovala
- Page 26 and 27: at: ukratko, nisu prevagnuli Kiš i
- Page 28 and 29: ! CITATNajdirektniji neprijatelj in
- Page 30 and 31: Namir IbrahimovićKnjiževnošću d
- Page 32 and 33: vati „jednim od najznačajnijih
- Page 34 and 35: hrvatskog/srpskog jezika u Sarajevu
- Page 36 and 37: Nabrajanje primjedbi dotiče se kog
- Page 38 and 39: ulogom književnosti u toj praksi.
- Page 40 and 41: Ideali i želje kolektiva, barem ka
- Page 42 and 43: Amer TikvešaPredgovori kaoideološ
- Page 44 and 45: obzir čitaoce kojima je ovaj predg
- Page 46 and 47: U Kairo je otišao da studira islam
- Page 49 and 50: !TeMATFoto: Amer TikvešaRizvanbego
- Page 51 and 52: Foto: Almedin Zukićsamo pokušaja
- Page 53 and 54: !TeMATsebi i učenicima, otkrivali
- Page 55 and 56: ! poezijaTanja Stupar-TrifunovićPj
- Page 57 and 58: Moja glava i moje srce i moja pičk
- Page 59: Ruždija Ruso SejdovićŽivotna ulo
- Page 63 and 64: homesic!Cijenjeno čitalačko recip
- Page 65 and 66: Mirnes Sokolovićhomesic!Sevdah - t
- Page 67 and 68: homesic!Ja svu noć ležah, ne zasp
- Page 69 and 70: !sicomantijaEdin SalčinovićX-File
- Page 71 and 72: pocetnikepre par decenija održavao
- Page 73 and 74: će i dolazimo u prihvatanje uloge
- Page 75 and 76: sic!esejIvana SeletkovićGlazbeni l
- Page 77 and 78: svojih prethodnih inkarnacija, da j
- Page 79 and 80: (sic!)Estetsic!aSaša ĆirićOperet
- Page 81 and 82: Haris ImamovićAšov u glibuKritič
- Page 83 and 84: Estetsic!a(40), ‘’lijepi topli
- Page 85 and 86: ovakva bakočenja: ‘’Useljenje
- Page 87: Estetsic!anad okolinom, dok nam kas
- Page 90 and 91: iznemoglo vratio unutra. Handžija
- Page 92 and 93: kod istočnjaka, o tome kako ovi ne
- Page 94 and 95: Almir KljunoKako s četrnaest versa
- Page 96 and 97: će mu se čelo nabrat,/ Dvadeset i
- Page 98 and 99: Mirnes SokolovićGromki užasi naš
- Page 100 and 101: ! CITATFašizam nije bio puka zavje
- Page 102 and 103: „moći tijela“, otužna životi
- Page 104 and 105: zimo neke elemente koji određuju z
- Page 106 and 107: je riješiti pitanje: Kako možemo
- Page 108: ! CITATA pisati, u ovakvom jednom s