šesti broj časopisa (sic!)

Almir KljunoKako s četrnaest versa vratiti dugSlavljeničko čitanje sonetiste Muharema BazduljaVeć nekoliko godinaproces umiranja poezijeubrzan jeprimijetio samda novi stihoviobjavljeni u listovimapodliježu raspadanjuza samo dva-tri sataTadeusz Różewicz, Već neko vrijemeSlavljenje stiha i stilaZa sonet svi znamo. To je jedan od najkorištenijih pjesničkih oblika za koje je poezija ikada znala, oblikkojega su proslavili Petrarca, Shakespeare, Baudelaire, itd. Jedan od njih je i Bazdulj. Kakav je njegovsonet? To je sonet divljenja i pohvale. 31 Kakva je forma njegova soneta? Sljedeća. Svaki Bazduljev sonetdijeli stihove u po dva katrena i dva terceta. Ali, za razliku od te formalne istrajnosti, on ne koristi konstantnurimu kroz cijele Heroese. Uzmimo na primjer sonet posvećen Wystanu Hughu Audenu (10)koji ima rimu organiziranu ovako abab cdcd eef fgg, dok je Nikola Tesla (67) zaslužio sonet divljenja ipohvale ukomponiran u rimu abab cdcd efe fgg. Rima soneta Bono Vox (70) je abab cdcd eef fgg. Ovogovori da se pjesnik nije htio pokoriti nekom stalnom obliku soneta. Spustio je sonet sa visina veličanstvenosti– jer je sonet zaista kroz stoljeća bio jedan od kraljevskih oblika – u prostore prosječnosti ibilokakvosti pjesničkih formi, izraza i tendencija, i tako ga lišio krune svake veličanstvenosti koju je ovajdo tada posjedovao. On je vrlo lako sa svojih pjesničkih leđa zbacio teško breme metametričke označenostikoju oblik soneta sa sobom nosi. To pogotovo dolazi do izražaja ako izbrojimo slogove: rijetkokoji stih ima broj slogova bar jednak susjednom mu stihu (a kamoli cezuru koja bi ukazivala na nekusvjesnu tendenciju). Vidimo to na primjeru: Tvoje su vrijednosti za nova tisućljeća,/ Nedostaje im jošsamo mekoća;/ Tvoja je proza meka ko ovca merino,/ Za pisanje meni je Travnik što tebi bješe Torino.(16, Italo Calvino) Prvi citirani stih ima četrnaest slogova, što vrlo skladno zvuči u odnosu na četrnaeststihova soneta. Već sljedeći stih ima manje tri sloga, dok treći ima njih trinaest. Četvrti je stih dužinomporazio sve prethodne: on ima sedamnaest slogova. Miljenku Jergoviću takva neujednačenost nijesmetala: Bazduljevi soneti često su neuredni, on rijetko vodi računa o broju slogova i o petrartističkimsonetnim idealima, on će radije citirati u svojoj pohvalnici onoga kojeg hvali, ili drugoga koji je o njemuimao nešto za reći, ili će se povesti za asocijacijom i završiti, hvaleći, u nekoj posve slobodnoj digresiji.U tom smislu, ovo su često sonetni eseji, ili esejizirani soneti. 32 Doduše, Bazdulj nije prvi koji je ostaogluh na metrička pravila. Vrijeme u kojem piše ga ne može osuditi za to. On se radije koristi citatnošću.Tako već uvodna dva stiha soneta posvećenoga Audenu ispunjava citatom: „Pjesma mora biti takva daje možeš/ Doviknuti prijatelju preko ulice.“ (10) Ovdje je jasno vidljiv postupak citiranja, i to zahvaljujućiznakovima navođenja – ali u većini se prilika pjesnik nije igrao sa tim toliko njemu dragom postupkom,suzdržavao se od njega, i tako zamaskirao misli i nazore svojih heroja, reminiscencije na njihova djela.Takvih je primjera mnoštvo. Iako je ovaj postupak imanentan sonetu divljenja i pohvale, mi se moramozapitati: koliko ima i da li uopće ima (osim autobiografskih momenata) u ovoj zbirci Bazduljeve pjesničkevještine? Naravno, ako prihvatimo njegov stav da naše je vrijeme, na žalost, vrijeme cinizma, vrijeme31Miljenko Jergović u: Muharem Bazdulj: Heroes, V.B.Z., Zagreb, 2007, str. 7632Ibid, str. 7794(sic!)