šesti broj časopisa (sic!)

!prijevodti jezičkom antropologijom i koja je dominantnioblik znanja pod demokratskim materijalizmom.Znači li to da se materijalistička dijalektika moraodreći svake upotrebe riječi „život“. Moja namjeraje radije postaviti ovu riječ u središte filozofskemisli, u obliku sistematskog odgovora na pitanje:„Šta je to živjeti?“No, kako bismo to učinili, moramo, očito je, ispitatistanovit pritisak izvršen nad definicijom riječi„tijelo“ od strane onog „osim što…“ istinā.Najznačajnija uloga filozofije danas nesumnjivoje proizvodnja nove definicije tijelā, pojmljenihkao tijela-istine, ili subjektivibilnih tijelā. Ova definicijazabranjuje bilo kakvo okupiranje od stranehegemonije demokratskog materijalizma.Tada, i samo tada, biće moguće predložiti novudefiniciju života. Ta definicija biće manje-višeovakva: živjeti znači učestvovati, tačku po tačku,u organizaciji novog tijela, koje podržava izuzetnukreaciju istine.Rješenje problema tijela vuče, podsjećam, suštinskiproblem pojavnosti istine. Zato je ovo rješenjestrašan zadatak. Moramo u potpunosti objasnitimogućnost nečeg novog u jednom starom svijetu.I to samo putem ispitivanja generalnih dispozicijaupisivanja mnogostrukosti u svijet, izlaganjemodgovarajuće kategorije svijeta, s nadom daznamo šta je učinkovitost pojavljivanja, i, potom,da znamo singularnost ovih fenomenalnih izuzetaka,koji su, u svom pojavljivanju i razotkrivanju,nove istine.Možemo se složiti da je pitanje od kojeg zavisi izuzetak– pitanje objektivnosti. Istina, kao subjektkoji formalizira svoje aktivno tijelo u datom svijetu,nije nikakvo čudo. Istina je među objektimasvijeta. Ali šta je objekt? Ono što, onda, moramoučiniti jeste pronaći novu definiciju objekta, štoje ustvari najkompleksniji i najinovativniji argument.Jer, s ovom novom koncepcijom objektivnosti,moguće je razjasniti paradoksalni statusegzistencije istine.Apsolutno je nemoguće predočiti ideju ovog iznimnoteškog projekta, koji me sučeljava sa velikimpoduhvatima Kanta i Husserla. Sinteza je tomatematičkog formalizma i deskriptivne fenomenologije.Ali moguće je razumjeti da putanja materijalističkedijalektike organizira kontrast između kompleksnostimaterijalizma (logika pojavljivanja iliteorija objektivnosti), na jednoj, i intenziteta dijalektike(živuće utjelovljenje u novu istinu), na drugojstrani. Kontrast je to između onoga što, nakonHegela, nazivam Velikom Logikom, i odgovora napitanje „Kako da živimo realno“. Ovaj kontrast jesama filozofija, zapravo.Ovdje možemo samo naznačiti puku ideju programaovog filozofskog poduhvata.Kad se operira velikom logikom, realnom teorijompojavljivanja i objektivnosti, moguće jeonda razložiti pitanje promjene. Posebice pitanjeradikalne promjene, ili događaja. Ova nova teorijapromjene razlikuje se u potpunosti od teorijepromjene kod Nietzschea, Bergsona ili Deleuzea.Velika promjena nije postajanje nego rez, čistidiskontinuitet. I njena najvažnija posljedica je dase mnogostrukost, koja se nije pojavila u svijetu,odjednom pojavljuje s maksimalnim intenzitetompojavljivanja.Ali šta bi mogao biti opšti opis potencije istinatijela?Može se intuitivno pomisliti da kreativna praksapovezuje subjekt sa artikuliranim figurama iskustva,pa tako postoji i rješenje prethodno neopaženihpoteškoća. Jezik koji predlažem za osvjetljenjeprocesa istine jezik je tačaka u svijetu:formalizacijom novog tijela, subjekt-istine odnosise prema tački svijeta, a istina se nastavlja tačkupo tačku.Naravno, još uvijek moramo razjasniti šta je totačka, na bazi golih podataka o pojavljivanju, nabazi objekta i promjene. Tačka u svijetu je neštopoput ključne odluke u postojanju; mora se odabratijedna od mogućnosti. Prva je apsolutnonegativna, i razorit će cijeli proces istine, razarajućinovo tijelo. Druga je apsolutno afirmativna iprimorat će novo tijelo, da razjasni istinu, uznijetisubjekt. Ali ne postoji izvjesnost u tom izboru. Toje opklada. Tačka je trenutak u kojem istina moraproći bez garancije.Imamo sve što je potrebno da odgovorimo napočetno pitanje „Šta je tijelo?“ i da pratimo odlučujućudemarkacionu liniju naspram demokratskogmaterijalizma. Osjetljivi dio ove konstrukcijeje što se, nakon artikulacije tijela i događaja,otvara problem istinā organiziranjem tijela, takočineći tačku po tačku: sve je tako rekapituliranoi razjašnjeno. U ukupnoj ekstenziji egzistencijesvjetova – i to ne samo u političkom činu – utjelovljenjeu Istinu je pitanje organizacije.Takav je put: Od teorije pojavljivanja i objektivnostido fizike istina-tijela; ili od logičkog okvira svijetado esencijalne drame subjekta. Sve to prolazi,opet, kroz veliku logiku i mišljenje promjene, uradikalnom obliku događaja.Sve to određuje novu budućnost za filozofijusamu. Filozofija mora predočiti mogućnostistinskog života. Kako je kazao Aristotel, naš cilj(sic!)105