U Kairo je otišao da studira islamsku teologiju, naAl Azhar, po preporuci muftije iz njegovog mjestakoji je odobrovoljio pripovjedačevog djeda da se uto obrazovanje investira. Autoritet djeda i muftijekoji se potencira u romanu upućuje na plemenskusvijest ljudi tog vremena i prostora. Živi se plemenski,u zajednici, i najstariji muškarac, tj. djed,dok je god živ gospodar je svima unutar porodice.Svojoj djeci, djeci svoje djece, itd., a muftija je tajkoji artikulira stav zajednice svih plemena unutarjavnog diskursa. Žena unutar tog diskursanema, kakav je odnos između njih i muškaraca ujavnosti, najbolje ilustrira sljedeći citat: „Uz cestu,čobanice s pletivom ustaju pred nama na noge.(Nije to, znam, zbog carskog fijakera i mene begau njemu, nego muško je ovdje svetinja!)“. Dakle,bez obzira na titulu, dob, klasnu pripadnost, muškose visoko vrednuje samo po sebi.Distanca pripovjedača koju je uspostavio izmeđusebe i svijeta iz kojeg potječe jasna je već napočetku romana kada govori kako se boji priznatimuftiji da je promijenio fakultet. S teologije, prešaoje na arheologiju. Poseban animozitet osjećaoje prema šerijatu, islamskom pravu: „(...) aŠerijat (Islamsko pravo), koji je zauzimao jednood vrhovnih mjesta, ma koliko da su mi bila bliskanjegova načela, bio je za mene jedna besmislenašikara, za koju se treba roditi kao gušterili neka grmska ptica, a ja to nisam“ 10 . A svijet izkojeg potječe upravo je bio ustrojen prema šerijatskimpropisima, i otud i iskaz „ma koliko da sumi bila bliska njegova načela“. Prilikom njegovihdolazaka na ferije muftija mu je samo znanje izšerijata propitivao, a prilikom dolaska o kojemse u romanu govori, na tom znanju je posebnoinsistirao njegov otac. Dešavala se agrarna reforma,kmetovi su postajali vlasnici zemlje, a braćasu odlučivala da zemlju međusobno dijele i dane žive u zajednici, što je bio slučaj do tada. Otackao zagovornik starog, turskog poretka, želio jenaći uporište za svoje stavove u šerijatu te je odsina za kojeg je vjerovao da studira na Al Azharuočekivao da mu pravno pomogne. Međutim, sinse umjesto religije, mističkog i mitskog načinadoživljavanja i objašnjavanja svijeta, odlučio zanaučno-činjenični i odabrao laički fakultet.Distanca od svijeta iz kojeg je potekao nije samoracionalna, ona je i emotivna:U meni je mutan i potmuo nemir. Nesporazum saMuftijom, osjećam, možda mu je najmanje žarište.Nije mu uzrok, isto tako osjećam, ni Senija injeno pismo, jer sve sam i bez tog pisma znao štase tamo desilo i dešava i šta se može desiti. Negotaj mi je svijet nekim svojim dnom postao odbojan,čak mrzak, možda bi najbolje bilo reći ravnodušan(Kulenović, 1991. str. 158).Rodno mjesto za njega je zapušteno i zapostavljeno:„(...) svaki dio ove kraške visoravni, mnoganjena vrtača i jama, svako ono seoce i zaselakpod planinom, svako brdo i svako ukriveno vreloimaju svoje ime, a ipak sve ovo skupa stapa seu nešto čemu može biti ime samo bezimenost“(Kulenović, 1991. str. 162). Tu se uporno tragičnotraga za identitetom, za čvrstom utemeljenošćuu svijetu, o čemu govori imenovanje svega i svačega,a u principu taj identitet služi uspostavljanjurazlika koje služe kao temelj mržnji.Čuvši pse kako laju, pripovjedač prvi put postajesvjestan da je u sve utkana mržnja:Psi ovčarski zatrkuju se za nama, izlijeću čaki pred konje, laju: vau, vau, vlau, vlau, vlah, vlah.Fehim mirno opuckuje kandžijom, viče im u šali:„Kakav vlah! Nije vlah, nego Turčin!“ (Zaista, prviput u svijest mi dopire ova onomatopeja, kojaodista prisiljava čovjeka da i iz pasjih usta čuje turiječ vlah, u svijetu u kojem sam se rodio značinešto do zla boga prevarno i pogano) (Kulenović,1991. str. 162).Vlah je pogrdan naziv za nemuslimane i ovajroman, značajnim svojim dijelom, usmjeren je nakritiku međuetničkih odnosa u Bosni u to vrijeme,prije svega odnosa begova kao povlašteneklase prema klasno potčinjenim nemuslimanima,što je još jedan dokaz tendencioznosti interpretacijakoje Skendera Kulenovića predstavljaju!TeMAT10Kulenović, Skender. „Ponornica“. U: Skender Kulenović, Pjesme/Ponornica“. Sarajevo: Svjetlost, 1991.46(<strong>sic</strong>!)
Foto: Amer Tikvešakao afirmatora sistema vrijednosti iz begovata.Da su takva tumačenja ideološki postamentiranai tendenciozna, jasno se vidi u romanu kroz likTahirbega koji u djelu ima funkciju pripovjedačevogrezonera. Ono što Muhamed osjeća, Tahirbegesejistički artikulira. Gotovo svi ti esejističkipasaži u romanu kritika su patrijarhalnog načinaživota. Posebnu su zanimljivi za dokaz moje tvrdnjepasaži o Bogu i islamu općenito:Taj svebog niti je dobar niti je zao, on je tvoractvorevinakoja tvori samo sebe iz sama sebe, isve što u tom samotvorenju nastaje, pa i etičkiproblem, nastaje iz ovoga svijeta i rješava se unjemu. Štake naše dosadašnje logike odslužilesu svoje, naša psihologija obajatila je i obuđavila.Stare tvrde kule našeg načina mišljenja i osjećanjaruše se, a nove koje danas naš um i mašta,kao tvorevina toga samotvorenja, grade u oblacimaopet se moraju spustiti na zemlju, napravitina tlu ovoga svijeta i od njegove građe, jer svijetavan ovoga nema (Kulenović, 1991. str. 235).Kako se ovakvim prikazom lično iskustvotranscendira, tj. prenosi se na kulturu kaonekoga ko samog sebe ispisuje u vidu knjige,onda se isključuje i mogućnost bilo kakvogkritičkog čitanja ovog romana, nemogućeje naime kritički posmatrati nešto što nijemoglo biti drugačije, što je datost. Ilustriratću to kroz feminističko čitanje.Ili: „Džennet i džehennem, kao slikovita rješenjačovjekove dileme, nisu napravljeni od neke nadzemaljskenezamislivosti, nego od zemaljskihelemenata! Oni su samo produžeci zemaljskogživota u njegovim ekstremima“ (Kulenović, 1991.str. 236). Negirajući onostrano, proglašavajućireligiju za mit, za čovjekovo nenaučno objašnjavanježivotnih manifestacija, cijeli taj klerikalnidruštveni poredak otomanske Bosne, begovata,u romanu se urušava.Da je Tahirbeg zaista pripovjedačev rezoner potvrđujei često pripovjedačevo ugledanje na njega, alii zapitanost šta bi Tahirbeg rekao na neki njegovpostupak. Tako je jedne prilike, dok je mrve hljebaostale na stolu poslije obroka gurao u koru drveta,Muhamed osjetio grižnju savjesti zbog majčinogprijekora iz djetinjstva: „Ako ti mrva padne na tle,digni je, poljubi i prinesi čelu, pa je skloni negdjegdje je niko neće zgaziti. Jedan nije radio tako, paga stiglo najgore; oduzela mu se hrana!“ (Kulenović,1991. str. 268). Nakon majke mu u svijestdolazi Tahirbeg:A kakav je, možda bi mi još zgrabio mrvice, bacioih namjerno na zemlju i zgazio. „Još ni učkurnismo bili naučili da svežemo, govorili su namda će nam ruka ostati suha ako Kur’an spustimoniže od koljena. Knjiga protiv fetiša postalafetiš!“ A možda bi se desilo i gore, ono od čega sezapravo i lecnuh: pao bih u njegovim očima. Jošviše, ostao u dnu njegove duše zauvijek otpisankao čovjek fetiški sazdan, nesposoban da se ikadprobije do neke slobodne misli (Kulenović, 1991.str. 268).Pitanje slobodne misli i nemogućnosti njenogostvarenja u bosanskoj sredini tog vremena jednoje od bitnijih pitanja romana. Razlog njeneneostvarivosti leži upravo u fetišiziranoj stvarnosti,a ta stvarnost je postvareno muškocentričnotumačenje Kur’ana unutar kojeg ljudi žive svoježivote prema odrednicama koje im se tim tumačenjempropisuju.Ženski likovi u romanu su u tom smislu pogotovointeresantni. Tahirbeg je zaljubljen u Memnunu,kćerku Muhamedovog strica koji je hotelijer.Tahirbeg želi da se oženi s Memnunom, ali jojotac ne da. Muhamed osluškuje šta joj Tahirbegstojeći ispod njenog prozora govori:„Šta on!“ sopće. „Šta ga se bojiš! Birtaš! Jesi li tituka ili slobodna ličnost?... Ja ću ti biti okrilje. Provalićuvrata!... (…) Pa kakva si to?! Pa jesi li ištanaučila iz knjiga koje ti šaljem! Jesi li ti biće ljudskoili espap? Dočekaćeš ti sijede dok se on smisliza koga da te uda!... Jesi li ti luda, neće on tebemeni nikako dati, ja sam za njega i sve njih, Muftijuprvog, magla i vjetar! Ja sam za njih Grbo, propaliceuspravne! Nego hajde!“ (Kulenović, 1991.str. 248 – 249).U riječi espap sadržan je stav sredine prema ženi,ona je imovina, nešto sa čim se raspolaže po vlastitomnahođenju. Po tom pitanju interesantnoje tumačenje uloge žene u islamu kako ga pripovjedaču romanu daje: „Ma ko ovdje da umre,nema crnine i flora, cvijeća i plača; plač ostaje kodkuće, kod žena, koje ne učestvuju u ispraćaju, onepokojnika čekaju u džennetu kao hurije“ (Kulenović,1991. str. 206). Dakle, ne tvrdeći da je ovakavstav dominantan u tumačenju islama, samopokazujući šta nam pripovjedač kaže o doživljajužene unutar njegove kulture, može se zaključiti daje žena nesvjesno biće, da se njoj ništa ne možeuzimati ni za zlo ni za dobro, samim tim na onomsvijetu za nju nema ni kazne ni nagrade već joj jemjesto unaprijed određeno, da bude hurija i da ina onom svijetu služi muškarcu.Stav prema ženi ne mijenja ni dolazak Austro-Ugarske, promjena kulturno-civilizacijskog kruga,za kojeg ne tvrdim da je imao bolji odnos premaženi u to vrijeme, ali na ravni vidljivosti ženske(<strong>sic</strong>!)47
- Page 2 and 3: Isključeni smo ne samo iz slike sv
- Page 4 and 5: !infospjevMrtvozornički (specijaln
- Page 9: ! prikaziopisuje njegovu tešku bol
- Page 13 and 14: (sic!)! prikaziOsman ZukićSvi nemi
- Page 15 and 16: ! CITATTa holivudska svjetiljka pos
- Page 17: na mjesta - u prividno dosljednoj i
- Page 20 and 21: SIC!RAZSrećko Pulig“Potrebno nam
- Page 22 and 23: Pitam te kao nekoga tko često piš
- Page 24 and 25: Pripadam generaciji koja jeverovala
- Page 26 and 27: at: ukratko, nisu prevagnuli Kiš i
- Page 28 and 29: ! CITATNajdirektniji neprijatelj in
- Page 30 and 31: Namir IbrahimovićKnjiževnošću d
- Page 32 and 33: vati „jednim od najznačajnijih
- Page 34 and 35: hrvatskog/srpskog jezika u Sarajevu
- Page 36 and 37: Nabrajanje primjedbi dotiče se kog
- Page 38 and 39: ulogom književnosti u toj praksi.
- Page 40 and 41: Ideali i želje kolektiva, barem ka
- Page 42 and 43: Amer TikvešaPredgovori kaoideološ
- Page 44 and 45: obzir čitaoce kojima je ovaj predg
- Page 49 and 50: !TeMATFoto: Amer TikvešaRizvanbego
- Page 51 and 52: Foto: Almedin Zukićsamo pokušaja
- Page 53 and 54: !TeMATsebi i učenicima, otkrivali
- Page 55 and 56: ! poezijaTanja Stupar-TrifunovićPj
- Page 57 and 58: Moja glava i moje srce i moja pičk
- Page 59 and 60: Ruždija Ruso SejdovićŽivotna ulo
- Page 61 and 62: Ruždija Ruso SejdovićBajron i kot
- Page 63 and 64: homesic!Cijenjeno čitalačko recip
- Page 65 and 66: Mirnes Sokolovićhomesic!Sevdah - t
- Page 67 and 68: homesic!Ja svu noć ležah, ne zasp
- Page 69 and 70: !sicomantijaEdin SalčinovićX-File
- Page 71 and 72: pocetnikepre par decenija održavao
- Page 73 and 74: će i dolazimo u prihvatanje uloge
- Page 75 and 76: sic!esejIvana SeletkovićGlazbeni l
- Page 77 and 78: svojih prethodnih inkarnacija, da j
- Page 79 and 80: (sic!)Estetsic!aSaša ĆirićOperet
- Page 81 and 82: Haris ImamovićAšov u glibuKritič
- Page 83 and 84: Estetsic!a(40), ‘’lijepi topli
- Page 85 and 86: ovakva bakočenja: ‘’Useljenje
- Page 87: Estetsic!anad okolinom, dok nam kas
- Page 90 and 91: iznemoglo vratio unutra. Handžija
- Page 92 and 93: kod istočnjaka, o tome kako ovi ne
- Page 94 and 95: Almir KljunoKako s četrnaest versa
- Page 96 and 97:
će mu se čelo nabrat,/ Dvadeset i
- Page 98 and 99:
Mirnes SokolovićGromki užasi naš
- Page 100 and 101:
! CITATFašizam nije bio puka zavje
- Page 102 and 103:
„moći tijela“, otužna životi
- Page 104 and 105:
zimo neke elemente koji određuju z
- Page 106 and 107:
je riješiti pitanje: Kako možemo
- Page 108:
! CITATA pisati, u ovakvom jednom s