11.07.2015 Views

šesti broj časopisa (sic!)

šesti broj časopisa (sic!)

šesti broj časopisa (sic!)

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

U Kairo je otišao da studira islamsku teologiju, naAl Azhar, po preporuci muftije iz njegovog mjestakoji je odobrovoljio pripovjedačevog djeda da se uto obrazovanje investira. Autoritet djeda i muftijekoji se potencira u romanu upućuje na plemenskusvijest ljudi tog vremena i prostora. Živi se plemenski,u zajednici, i najstariji muškarac, tj. djed,dok je god živ gospodar je svima unutar porodice.Svojoj djeci, djeci svoje djece, itd., a muftija je tajkoji artikulira stav zajednice svih plemena unutarjavnog diskursa. Žena unutar tog diskursanema, kakav je odnos između njih i muškaraca ujavnosti, najbolje ilustrira sljedeći citat: „Uz cestu,čobanice s pletivom ustaju pred nama na noge.(Nije to, znam, zbog carskog fijakera i mene begau njemu, nego muško je ovdje svetinja!)“. Dakle,bez obzira na titulu, dob, klasnu pripadnost, muškose visoko vrednuje samo po sebi.Distanca pripovjedača koju je uspostavio izmeđusebe i svijeta iz kojeg potječe jasna je već napočetku romana kada govori kako se boji priznatimuftiji da je promijenio fakultet. S teologije, prešaoje na arheologiju. Poseban animozitet osjećaoje prema šerijatu, islamskom pravu: „(...) aŠerijat (Islamsko pravo), koji je zauzimao jednood vrhovnih mjesta, ma koliko da su mi bila bliskanjegova načela, bio je za mene jedna besmislenašikara, za koju se treba roditi kao gušterili neka grmska ptica, a ja to nisam“ 10 . A svijet izkojeg potječe upravo je bio ustrojen prema šerijatskimpropisima, i otud i iskaz „ma koliko da sumi bila bliska njegova načela“. Prilikom njegovihdolazaka na ferije muftija mu je samo znanje izšerijata propitivao, a prilikom dolaska o kojemse u romanu govori, na tom znanju je posebnoinsistirao njegov otac. Dešavala se agrarna reforma,kmetovi su postajali vlasnici zemlje, a braćasu odlučivala da zemlju međusobno dijele i dane žive u zajednici, što je bio slučaj do tada. Otackao zagovornik starog, turskog poretka, želio jenaći uporište za svoje stavove u šerijatu te je odsina za kojeg je vjerovao da studira na Al Azharuočekivao da mu pravno pomogne. Međutim, sinse umjesto religije, mističkog i mitskog načinadoživljavanja i objašnjavanja svijeta, odlučio zanaučno-činjenični i odabrao laički fakultet.Distanca od svijeta iz kojeg je potekao nije samoracionalna, ona je i emotivna:U meni je mutan i potmuo nemir. Nesporazum saMuftijom, osjećam, možda mu je najmanje žarište.Nije mu uzrok, isto tako osjećam, ni Senija injeno pismo, jer sve sam i bez tog pisma znao štase tamo desilo i dešava i šta se može desiti. Negotaj mi je svijet nekim svojim dnom postao odbojan,čak mrzak, možda bi najbolje bilo reći ravnodušan(Kulenović, 1991. str. 158).Rodno mjesto za njega je zapušteno i zapostavljeno:„(...) svaki dio ove kraške visoravni, mnoganjena vrtača i jama, svako ono seoce i zaselakpod planinom, svako brdo i svako ukriveno vreloimaju svoje ime, a ipak sve ovo skupa stapa seu nešto čemu može biti ime samo bezimenost“(Kulenović, 1991. str. 162). Tu se uporno tragičnotraga za identitetom, za čvrstom utemeljenošćuu svijetu, o čemu govori imenovanje svega i svačega,a u principu taj identitet služi uspostavljanjurazlika koje služe kao temelj mržnji.Čuvši pse kako laju, pripovjedač prvi put postajesvjestan da je u sve utkana mržnja:Psi ovčarski zatrkuju se za nama, izlijeću čaki pred konje, laju: vau, vau, vlau, vlau, vlah, vlah.Fehim mirno opuckuje kandžijom, viče im u šali:„Kakav vlah! Nije vlah, nego Turčin!“ (Zaista, prviput u svijest mi dopire ova onomatopeja, kojaodista prisiljava čovjeka da i iz pasjih usta čuje turiječ vlah, u svijetu u kojem sam se rodio značinešto do zla boga prevarno i pogano) (Kulenović,1991. str. 162).Vlah je pogrdan naziv za nemuslimane i ovajroman, značajnim svojim dijelom, usmjeren je nakritiku međuetničkih odnosa u Bosni u to vrijeme,prije svega odnosa begova kao povlašteneklase prema klasno potčinjenim nemuslimanima,što je još jedan dokaz tendencioznosti interpretacijakoje Skendera Kulenovića predstavljaju!TeMAT10Kulenović, Skender. „Ponornica“. U: Skender Kulenović, Pjesme/Ponornica“. Sarajevo: Svjetlost, 1991.46(<strong>sic</strong>!)

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!