šesti broj časopisa (sic!)

!TeMATFoto: Amer Tikvešanastanjuju ove predjele, upravo onaj na čijoj segrbači živi, satire i zatuca. Čak se i sluga Fehim,čiju pamet uveliko nadmašuje pamet konja kojegatimari i upreže, zgraža na pomen riječi Vlah. 9Ili:Svi oni, i on, žude „pretvorne i pogane“ kmetice,jedu sa kmetovskih trpeza, opijaju se rakijomkoja se peče u kmetovskim rakijnicama, i ne vidise iz priče koju pripovjedač kazuje u čemu je ta„pretvornost i poganost“ kmetova, pa se zaključujeda je tim riječima u jezgru smisla strah, strahod onog vučjeg, slobodarskog izgleda kmetovskihsinova, koji stoje na svojoj zemlji, strah od onogsirovog i divljeg melosa „kao iz zemlje čupanog“,podobnog urliku, kojim je sama zemlja, njihovazemlja, prožeta (Jeknić, 1983. str. 9).Navedene stavove lako je iščitati iz romana, teprije nego što pređem na kanonske reinterpretacije,pokazat ću to kroz primjere iz samog djela.Pripovjedač u romanu „Ponornica“ je Muhamedkoji svoju priču počinje pisati kao starac, retrospektivno,s velike i vremenske i prostorne distanceod događaja o kojima govori. Piše iz Egipta oBosni u vrijeme agrarne reforme koju je provelaAustro-Ugarska, a koja je stvorila veliku pometnjumeđu patrijarhalnim begovskim svijetom uBosni. Roman počinje pismom koje mu iz Bosnešalje prijateljica Senija koju je on i učio pisati, kakoi sama u pismu navodi. U tom pismu izmeđuostalog kaže:Hoće neki da prodaju kmetove, pa se velika kavgazametnula među nepodijeljenima. Pred svijetomkriju, a ja znam šta je među njima. Eto ih tamo,nek rade šta hoće, mene hoće da udaju za SulejmanbegaTopala. A kako ću, dragi Muhamede?! Jadrugog prijatelja nemam osim Boga i tebe, oba midaleko, hoćeš li ove godine dolaziti?.Već na početku romana jasna je kritička njegovaintoniranost prema patrijarhalnom društvenomporetku. Stav „eto ih tamo“ jasno izražava distancuprema tom svijetu, u pismu Senijinu, a krozcijeli roman i Muhamedovu. U jednom susretusa stricem, Muhamed vodi unutrašnji monolog:„Otac prirodno pretpostavlja da držim njegovustranu, a po čemu ovaj zaključuje da sam prirodnona njegovoj? Javlja se opet Senijino pismo,njena rečenica, koju im ja sad, u sebi, izravnoupućujem: eto vas tamo!. Kao osnova kritikepatrijarhata u ovom romanu prvenstveno, ali ne ijedino, služe ženske sudbine. U navedenom citatujasno je da Senija uz Boga stavlja Muhameda.Jer kao što Bog, prema vjerovanju, daje razum,Muhamed je taj razum kod nje održavao. On juje učio čitati i pisati, ne prihvatati zdravo za gotovonorme koje joj društvo nameće. Inače, planskoodržavanje nepismenosti žena jedan je od glavnihvidova kritike begovata u romanu, o čemu ćebiti još riječi. Pripovjedač jedino navodi to pismokao mogući razlog njegovog dolaska u Bosnu izKaira za vrijeme ferija, jer se iz vremenske perspektivepisanja ne može sjetiti tačnog razloga.9Jeknić, Dragoljub. „Roman ‘Ponornica’ Skendera Kulenovića“. U: Skender Kulenović „Ponornica“. Sarajevo: Svjetlost, 1983. str.5 – 12.(sic!)45