obzir čitaoce kojima je ovaj predgovor namjenskipisan, a to su srednjoškolci, znači da nema razlogada se učenice ne identificiraju sa ženskim likovimau ovom djelu, jer postupci ženskih likova udjelu otkrivaju čitateljičine prapočetke, ali pomažui spoznaji vlastite ženskosti. Književnost se takofunkcionalizira kao sredstvo odgoja najmlađihnaraštaja kroz nastavni proces u skladu s patrijarhalnimvrijednostima koje se predstavljaju kaometafizičke istine. Drugi primjer koji ću predstavitije predgovor Fahrudina Rizvanbegovića romanuPonornica, koji je uvršten i u Antologiju bošnjačkogeseja XX vijeka te stoga zavređuje i jednu dužuopservaciju. O romanu „Ponornica“ prije rata nijepuno pisano, ali i ono što jeste u većini slučajevapisano je s naglaskom na tome da se radi o kriticibegovata. Poslije rata, unutar bošnjačke književnokritičkescene imamo samo jedanput spominjanjetoga. Takav je, npr. prikaz Muhidina Džankeu kojem kaže: „Roman Ponornica prva je kritikabosanskoga begovata u bošnjačkoj literaturi, analizanjegovog ekonomskog, socijalnog i moralnogpropadanja prema kojem Skender Kulenović nijepokazivao previše sentimentalnosti“ 5 . Međutim,iako je to očito i u prvom značenjskom sloju djela,kritika kojom ću se baviti ne želi to priznati i romanpredstavlja kao afirmatorski u odnosu na feudalniporedak u Bosni za vrijeme turske vladavine. Zamoju tezu ilustrativan je i stav samog pisca premabegovima, a kojeg i Džanko navodi, kao i pojedinidijelovi Kulenovićeve biografije. Skender Kulenovićje pripadao Komunističkoj partiji, partizanskompokretu i bio je antibegovski, antifeudalno, antikapitalističkiopredijeljen, a u eseju „Moji susreti sMažuranićevim epom“, Kulenović kaže:A kad je naša porodica, devetstoosamnaeste,„izgubila kmetove“ i iz godine u godinu padala usve veću bijedu, da se na kraju nađemo u njenomvrhunskom užasu, sve optužbe i sav bijes očaja, ikod oca i kod mene i kod svih nas u porodici, svaljivalisu se na begove, na pretke – kao na ljudeslijepe, glupe, zatucane, bandoglave i tvrdoglave. 6Ovaj esej se, dakako, poslije rata od strane bošnjačkeakademske elite gotovo i ne spominje. Osamom djelu, kao što rekoh, pisano je kao o kriticibegovata i vrijednostima koje su u njemu biledominantne. Marko Nedić je u tekstu iz 1978., kojije preuzet iz „Književne reči“ za izdanje „Ponornice“iz 1983. pisao:Međutim, iako je to očito i u prvom značenjskomsloju djela, kritika kojom ću se bavitine želi to priznati i roman predstavlja kaoafirmatorski u odnosu na feudalni poredaku Bosni za vrijeme turske vladavine. Zamoju tezu ilustrativan je i stav samog piscaprema begovima, a kojeg i Džanko navodi,kao i pojedini dijelovi Kulenovićeve biografije.Skender Kulenović je pripadao Komunističkojpartiji, partizanskom pokretu i bio jeantibegovski, antifeudalno, antikapitalističkiopredijeljen.Roman je, s druge strane, i nekim manje transparentnimodnosima u sebi takođe književno, nedeklarativno, duboko aktuelan i angažovan (odbacivanjemverske dogme i izolovanosti kao sredstvaza lični mir u izolovanoj stvarnosti, ukazivanjemna neminovnost zajedničke akcije predstavnikarazličitih nacionalnih i konfesionalnih grupa protivprevaziđene istorijske svesti itd.) (Nedić, 1983. str.262). 7Vuk Krnjević je o glavnom protagonisti djelapisao:Njegovo ljetovanje u rodnom kraju, i porodičnojkući u Bosni, pretvara se u neizdrživo opterećenjesvijetom i životom koji propada, raspada se usebi, tako da njegov odlazak na studij arheologijeu Kairo, i napuštanje teologije, predstavlja istinskupobunu protiv nasljeđa i opterećenja što su unutarnji,ljudski, trajni. Slikajući zrijenje te pobunekoja se konstituiše u neposrednom sudaranju stradicijom, Kulenović je ispisao nekoliko vanrednihscena starog načina života, patrijarhalnog i većdegenerisanog. 8O odnosu Kulenovića prema svijetu iz kojeg potječe,a na osnovu „Ponornice“, Risto Trifković jenapisao sljedeće: „Pristupa mu sa simpatijom, alibez navijanja i pristrasnosti. Istina je iznad porijeklai subjektivnih eventualnih zalaganja. A onaje gorka, tegobna“ (Trifković, 1983. str. 267). DragoljubJeknić u predgovoru za spomenuto izdanje„Ponornice“ poseban naglasak stavlja na kmetsko-begovskeklasne odnose u romanu:Pogrdan naziv za njih je Vlah. Ta riječ u sebi okupljasumu značenja koju mogu pojmiti samo onikoji su vjekovima učeni da jedan dio naroda koji5Džanko, Muhidin. „O jednom aspektu romana Ponornica Skendera Kulenovića“. U: Izraz 7 (2000.), str. 59 – 63.6Kulenović, Skender. „Moji susreti s Mažuranićevim epom“. U: Ivan Mažuranić „Smrt Smail-age Čengića“. Beograd: Prosveta,1963. str. 5 – 34.7Nedić, Marko. „Pred ‘Ponornicom’ Skendera Kulenovića“. U: Skender Kulenović „Ponornica“. Sarajevo: Svjetlost, 1983. str. 259– 262.8Krnjević, Vuk. „Kasni plod“. U: Skender Kulenović „Ponornica“. Sarajevo, 1983. str. 265 – 266.44(<strong>sic</strong>!)
!TeMATFoto: Amer Tikvešanastanjuju ove predjele, upravo onaj na čijoj segrbači živi, satire i zatuca. Čak se i sluga Fehim,čiju pamet uveliko nadmašuje pamet konja kojegatimari i upreže, zgraža na pomen riječi Vlah. 9Ili:Svi oni, i on, žude „pretvorne i pogane“ kmetice,jedu sa kmetovskih trpeza, opijaju se rakijomkoja se peče u kmetovskim rakijnicama, i ne vidise iz priče koju pripovjedač kazuje u čemu je ta„pretvornost i poganost“ kmetova, pa se zaključujeda je tim riječima u jezgru smisla strah, strahod onog vučjeg, slobodarskog izgleda kmetovskihsinova, koji stoje na svojoj zemlji, strah od onogsirovog i divljeg melosa „kao iz zemlje čupanog“,podobnog urliku, kojim je sama zemlja, njihovazemlja, prožeta (Jeknić, 1983. str. 9).Navedene stavove lako je iščitati iz romana, teprije nego što pređem na kanonske reinterpretacije,pokazat ću to kroz primjere iz samog djela.Pripovjedač u romanu „Ponornica“ je Muhamedkoji svoju priču počinje pisati kao starac, retrospektivno,s velike i vremenske i prostorne distanceod događaja o kojima govori. Piše iz Egipta oBosni u vrijeme agrarne reforme koju je provelaAustro-Ugarska, a koja je stvorila veliku pometnjumeđu patrijarhalnim begovskim svijetom uBosni. Roman počinje pismom koje mu iz Bosnešalje prijateljica Senija koju je on i učio pisati, kakoi sama u pismu navodi. U tom pismu izmeđuostalog kaže:Hoće neki da prodaju kmetove, pa se velika kavgazametnula među nepodijeljenima. Pred svijetomkriju, a ja znam šta je među njima. Eto ih tamo,nek rade šta hoće, mene hoće da udaju za SulejmanbegaTopala. A kako ću, dragi Muhamede?! Jadrugog prijatelja nemam osim Boga i tebe, oba midaleko, hoćeš li ove godine dolaziti?.Već na početku romana jasna je kritička njegovaintoniranost prema patrijarhalnom društvenomporetku. Stav „eto ih tamo“ jasno izražava distancuprema tom svijetu, u pismu Senijinu, a krozcijeli roman i Muhamedovu. U jednom susretusa stricem, Muhamed vodi unutrašnji monolog:„Otac prirodno pretpostavlja da držim njegovustranu, a po čemu ovaj zaključuje da sam prirodnona njegovoj? Javlja se opet Senijino pismo,njena rečenica, koju im ja sad, u sebi, izravnoupućujem: eto vas tamo!. Kao osnova kritikepatrijarhata u ovom romanu prvenstveno, ali ne ijedino, služe ženske sudbine. U navedenom citatujasno je da Senija uz Boga stavlja Muhameda.Jer kao što Bog, prema vjerovanju, daje razum,Muhamed je taj razum kod nje održavao. On juje učio čitati i pisati, ne prihvatati zdravo za gotovonorme koje joj društvo nameće. Inače, planskoodržavanje nepismenosti žena jedan je od glavnihvidova kritike begovata u romanu, o čemu ćebiti još riječi. Pripovjedač jedino navodi to pismokao mogući razlog njegovog dolaska u Bosnu izKaira za vrijeme ferija, jer se iz vremenske perspektivepisanja ne može sjetiti tačnog razloga.9Jeknić, Dragoljub. „Roman ‘Ponornica’ Skendera Kulenovića“. U: Skender Kulenović „Ponornica“. Sarajevo: Svjetlost, 1983. str.5 – 12.(<strong>sic</strong>!)45
- Page 2 and 3: Isključeni smo ne samo iz slike sv
- Page 4 and 5: !infospjevMrtvozornički (specijaln
- Page 9: ! prikaziopisuje njegovu tešku bol
- Page 13 and 14: (sic!)! prikaziOsman ZukićSvi nemi
- Page 15 and 16: ! CITATTa holivudska svjetiljka pos
- Page 17: na mjesta - u prividno dosljednoj i
- Page 20 and 21: SIC!RAZSrećko Pulig“Potrebno nam
- Page 22 and 23: Pitam te kao nekoga tko često piš
- Page 24 and 25: Pripadam generaciji koja jeverovala
- Page 26 and 27: at: ukratko, nisu prevagnuli Kiš i
- Page 28 and 29: ! CITATNajdirektniji neprijatelj in
- Page 30 and 31: Namir IbrahimovićKnjiževnošću d
- Page 32 and 33: vati „jednim od najznačajnijih
- Page 34 and 35: hrvatskog/srpskog jezika u Sarajevu
- Page 36 and 37: Nabrajanje primjedbi dotiče se kog
- Page 38 and 39: ulogom književnosti u toj praksi.
- Page 40 and 41: Ideali i želje kolektiva, barem ka
- Page 42 and 43: Amer TikvešaPredgovori kaoideološ
- Page 46 and 47: U Kairo je otišao da studira islam
- Page 49 and 50: !TeMATFoto: Amer TikvešaRizvanbego
- Page 51 and 52: Foto: Almedin Zukićsamo pokušaja
- Page 53 and 54: !TeMATsebi i učenicima, otkrivali
- Page 55 and 56: ! poezijaTanja Stupar-TrifunovićPj
- Page 57 and 58: Moja glava i moje srce i moja pičk
- Page 59 and 60: Ruždija Ruso SejdovićŽivotna ulo
- Page 61 and 62: Ruždija Ruso SejdovićBajron i kot
- Page 63 and 64: homesic!Cijenjeno čitalačko recip
- Page 65 and 66: Mirnes Sokolovićhomesic!Sevdah - t
- Page 67 and 68: homesic!Ja svu noć ležah, ne zasp
- Page 69 and 70: !sicomantijaEdin SalčinovićX-File
- Page 71 and 72: pocetnikepre par decenija održavao
- Page 73 and 74: će i dolazimo u prihvatanje uloge
- Page 75 and 76: sic!esejIvana SeletkovićGlazbeni l
- Page 77 and 78: svojih prethodnih inkarnacija, da j
- Page 79 and 80: (sic!)Estetsic!aSaša ĆirićOperet
- Page 81 and 82: Haris ImamovićAšov u glibuKritič
- Page 83 and 84: Estetsic!a(40), ‘’lijepi topli
- Page 85 and 86: ovakva bakočenja: ‘’Useljenje
- Page 87: Estetsic!anad okolinom, dok nam kas
- Page 90 and 91: iznemoglo vratio unutra. Handžija
- Page 92 and 93: kod istočnjaka, o tome kako ovi ne
- Page 94 and 95:
Almir KljunoKako s četrnaest versa
- Page 96 and 97:
će mu se čelo nabrat,/ Dvadeset i
- Page 98 and 99:
Mirnes SokolovićGromki užasi naš
- Page 100 and 101:
! CITATFašizam nije bio puka zavje
- Page 102 and 103:
„moći tijela“, otužna životi
- Page 104 and 105:
zimo neke elemente koji određuju z
- Page 106 and 107:
je riješiti pitanje: Kako možemo
- Page 108:
! CITATA pisati, u ovakvom jednom s