šesti broj časopisa (sic!)

Estetsic!aniskosti, vrijeme kalkulacije, 33 prihvatićemo i Bazduljevo srođavanje sa herojima i utjelovljavanje sebe unjih – i obratno. Primjer takve divljeničke poniznosti je prihvatanje (ili preplitanje prihvatanja i citiranja)pesimističkih pogleda Emila Ciorana: Sav je svemir raspadanje,/ More gdje sve tonu lađe,/ Sav je životčerečenje,/ Nesanica i beznađe./ Svuda krv i svuda suze,/ Svuda psovke, anateme/ Sakate su ovdjemuze,/ Bolesne su ili nijeme. (21)Kakav je Bazduljev pjesnički stil? Nepostojeći. Kada nije istrajan u (ne)svjesnoj redukciji stilskih sredstava,Bazdulj dolazi do vrhunaca svojega pjesničkog umijeća, manifestiranih u usporedbama: Tvoja je prozameka ko ovca merino (16), Tekst ti je gust/ Ko domaći jogurt (22, J.M. Coetze), Hollywoodu lider ko danskomfudbalu Brondby (63, Steven Spielberg), u metaforičkom označavanju Dostojevskog kao luka (26)ili davanjem apozicije Zidaneu – Euklid s loptom (75). Da li se on, onda, vodi idealom da pjesma mora bititakva da je možeš doviknuti prijatelju preko ulice? Da li biste vi željeli doviknuti prijatelju preko ulice Bazduljevupjesmu? Zbilja, neki njegovi soneti imaju uspjeliji ritam i ta radnja dovikivanja ne bi bila nemoguća.Takva je prva strofa soneta Oscar Wilde, ukrašena aliteracijom i skoro pa ujednačenim dužinama stihova:Irac kao Beckett,/ Dandy kao Dali,/ Riječ ti ko zveket/ Kad zvone kristali (74), ili asindetonski ubrazaniterceti u sonetu Emil Cioran: Historija – krvava kupka,/ Od pariškog srca do balkanskog šupka:/ Pjesnici,prosjaci, ubice, sveci/ Razbojnici, kurve, groblja, meci./ Rođenje – nevolja od svih veća;/ Bijeda, čemer,smrt i sreća. (21) Pri dovikivanju ne morate voditi računa o smislu pjesme – bitna je rima, a Bazdulj je pravimajstor u njenom stvaranju: Kao što robijaš jedino želi van,/ Tako ti i Bono smijete pjevati One. (18, JohnnyCash); Živio si za hodoljublja,/ Na vas dunjaluk stavio svoj muhur,/ Pa onda umro – Zuko Džumhur.(29, Zuko Džumhur); Moj drug iz razreda/ Lupa po bankomatu/ Ko što je lupo nekada/ Po poker aparatu.(39, Soren Kierkegaard); Sve si znao, ali ne na Borgesov način,/ Borges je internet, a ti si arhiva,/ Metafizikei nesna, on, Borhes je sin,/ A tvoja je pozicija opet više siva. (43, Miroslav Krleža); Sigmund Freud,recimo, iz tvog djela niče,/ I Sartre, i Weininger, a nadasve Nietzsche. (60, Arthur Schopenhauer) Zbirka odšezdeset devet soneta nudi mnogo više od ovoga, pregršt iskonstruiranih rima, mjesta gdje se značenjei smisao gube u apsolutnu korist rimi. Iako je to u kontradikciji sa njegovim sumanutim bježanjem odforme, Bazdulj kao da je imao namjeru pisati sonete koje će osloboditi od sastojaka smisla i smislenosti.Ako pjesmama oduzmemo smisao smješten u činjeničnim stanjima kakvi jesu biografski podaci heroja,mi ćemo ih u potpunosti obnažiti, to jest – ekstenzivirajući metaforičku postavku – skinućemo svo mesosa njih i isisati im svu krv. Stoga, kada se uvjerimo kakva je Bazduljeva esejistička vještina, 34 ostaje namjedino da zbilja povjerujemo Jergoviću i ove sonete vidimo kao sonetne eseje ili esejizirane sonete. A štoBazdulj kroz sonet kaže o sonetu? Sonet je pravilan kao krug (da, jeste – ali ne i Bazduljev), U njega riječilijepo stanu (ne, nisu – uvjerili smo se u to), Ko na prst što stane vera (usporedba uvjetovana riječju mjeras kraja prethodnoga terceta: mjera i vera – zgodna rima) (14, Jorge Luis Borges).Slavljenje (auto)biografizmaInspiraciju si demistificiro,/ Plodnošću mnoge nanerviro,/ Pokazo da su kriza, blokada,/ Tek izgovoriprotiv rada;/ Umjetnost nije poziv na smaknuće:/ Rad i ljubav su nadahnuće. (8, Woody Allen) U ovoj jepjesmi pjesnik stihovima divljenja Woodyju Allenu očigledno provukao i autobiografsku liniju. Jer, pristupali sljedećem podatku dobronamjerno ili pak zlonamjerno, vi ćete pred njim biti iznenađeni i zatečeni:Bazdulj je, naime, za svoje trideset i tri godine života objavio čak deset knjiga. 35 Diveći se svojem heroju,odbacio je inspiraciju – u što smo se uvjerili i u što ćemo se uvjeriti čitajući stihove – i nadahnut radom ipraktičnošću napisao Heroese i ostale knjige. A nadahnuće ljubavlju? Pa divljenje je također jedna vrstaili jedna strana ljubavi. Da bi se divljenje moglo razviti, Bazdulju je bilo potrebno poznavanje biografijanjegovih heroja. Na tom je polju znanja Bazdulj itekako dominantan. Nudim vam nekoliko primjera: UArgentini najprije zbunjen si i bijesan, Tad si Borgesa sreo – to nije bilo lijepo,/ Pa si naizgled miran, nesamo naizgled tužan,/ Od krhotina si život opet nekako sklepo. (33, Witold Gombrowicz); Od Varšave i odtvoga Vilna/ do Pariza sve ti bješe blisko,/ pa si prešo sva ta mora silna/ do zaljeva San Francisco. (49,Czeslaw Milosz); Iz novog svijeta Rimbaudov sabrat,/ Prokleti pjesnik, rođak smrti,/ Umrijet će prije neg33Muharem Bazdulj u: Dario Grgić: Ozbiljan pisac sluša samog sebe – razgovor s Muharemom Bazduljem, Zarez, br. 18834Muharem Bazdulj: Mali leksikon literarnih nomada, Sarajevske sveske, br. 23, str. 209Nesvakidašnja kompozicija ovoga eseja izgleda ovako: 1. UMJESTO PREDGOVORA – kratki paragraf sačinjen od nekoliko citatakoji uvode u srž problema; O AVANTURI – prevod kratkog eseja Salmana Rushdieja, 2. LEKSIKON – biografije nekoliko pisaca.35Kako se Bazdulj jednostavno odluči napisati knjigu govore dva terceta: Danas kad pitaju: jesi gledo koncert?/ U meni u trenuproradi dert,/ Ko nije gledo, ko da nije ni diso;/ Šta jesam gledo? Knjigu napiso! (Bono Vox, 70)(sic!)95