šesti broj časopisa (sic!)

! poezijaTanja Stupar-TrifunovićPjesma o EmiNi put u Kanadu nije pomogao slike razastireš pred sobomda opravdaš tolike kilometreJa sam kao dijete koje voli čeprkati po svojoj krastici dok ne prokrvaria onda viče mama mama ide mi krvuvijek prokrvaribar malobar maloto je moj uspjehto je moja upornostto je moja glava koja visi o koncu koju nosim u torbi podbacujem na panji budeći se noću u znoju i užasu vičemnećuTakva su ti sva moja putovanja mrzim male i tjeskobne jednokrevetne sobesterilisane wc šolje i hladne pločice u kupatilui ormare sa praznim vješalicama koje se kao obješeni keze na menei besprijekorno namještene krevetei koncentrisanu samoću koja mi lupi šamar čim otvorim vrataMuškarciMuškarci ne vole kad žene pričajuda im je lijepo kad im je lijepoMuškarci ne vole kad ih puno kritikujuMuškarci ne vole da vam kažu kako se osjećajušta ih boli i da vas voleSve to piše u Ljepoti i zdravlju i KosmuI šta treba jesti da ne dobiješ rakI kako se našminkati ko’ Dženifer LopezČitala sam to u bolnici dok smo čekalida pregledaju tvoga ocaMuškarci ne vole da ih bolia ne mogu to sakritiDoktor me je pogledao u očipočela sam plakatimrzim kad doktor malo šuti pa značajno pogledau očia tvoj stari otac se ponašao kao prgavi dječaracnije htio izaći iz sobe u kojoj se dijele smrtne dijagnozeTo sam ja na ovoj slici imam sedam godina i ne smijem se i ne plačemjer moji roditelji očekuju ozbiljnost od meneja ispunjavam sve zadatkeali se uvijek plašim da to nije ni dobro ni dovoljnonije ni dobro ni dovoljnoželim da pojedem cijelu bombonjeruuvijek bi pojeo sav sestrin eurokremja sam debeli dječakja sam krivaja sam krivbrat je uvijek bio tuu prodavnici su bile čokolade ‘’Braco i seka’’Psihijatar kaže vi govorite kao da pišete romanali ja želim da napišem romanIza svega toga stoji otacBratMuškaracBogOsjećate krivicu zbog potisnutih osjećanja prema bratuKrivica je konačno postala opipljivomna televiziji je film o Emi koja pati od halucinacijapotisnuta osjećanjauvijek zatvoreni u sobi oni ne znaju kad će da počneto koje obuzima i uvlačii strah koji se može izraziti razgoračenim očimaumjetnički obrađeni klasični primjeri psihijatrijeOn je umrooko odra mrtvog muškarca živi muškarci pričaju o politicižene nose crno i plačutako je redda oni pričajuda one plačuNisam mogla plakatijer on više nije bio tuta figura koju nam je ostavio da oko nje obavljamonama živima potrebne ritualenije onČak ni ne ličiU ćošku stoje koferi knjige odjećaja ustvari ne volim putovanja to odlaženje to vraćanjei ta Kanadasve je to tako bespotrebno(sic!)55