šesti broj časopisa (sic!)

!TeMATFoto: Amer TikvešaRizvanbegovićev tekst već samim svojim nominativnimnaslovom pretendira da nam kaže štaje to „Ponornica“, i kaže, to je bosansko-muslimanskiroman, a to je, između ostalog, zbogsvoje arabeskne strukture koja je nekako ukorijenjenau bosansko-muslimanskoj književnosti.Međutim, ostaje nejasno kako je to arabeskaukorijenjena u spomenutoj književnosti kada taknjiževnost nema, npr., dugu tradiciju romana ikoji bošnjački roman prije „Ponornice“ ima takvustrukturu? Također, ni tradicija dramskog stvaralaštvau bošnjačkoj književnosti nije dugovjeka,i koja je to drama koja ima arabesknu strukturua da je nastala prije „Ponornice“, Rizvanbegovićto ne spominje. Sama, pak, poezija, iako imadužu tradiciju, teško se također može opisatikroz arabesknost svoje strukture. O tome nikonije pisao, to nije dokazano i Rizvanbegovićevatvrdnja jednostavno ne stoji. Ne stoji ni kada seosmotri roman, jer „Ponornica“ je jasno strukturirana,počinje i završava ostarjelim Muhamedomu Kairu, a između toga je jedna njegova posjetaprilikom ferija rodnom kraju kroz koju objašnjavasvoje moralne dileme i razloge zašto je tu sredinuposlije ferijske posjete napustio da se više nikadau nju ne vrati. Međutim, zbog potrebe da se ovodjelo proglasi imanentnim bosansko-muslimanskojknjiževnosti i kulturi, a zbog istovremenognepostojanja u njemu bilo čega što etnonacionalnaideologija/nacionalizam u toj kulturi smatraza vrijednosti, izuzev kritike istih, ne ostaje ondaništa drugo nego impresionističko učitavanje tihvrijednosti u djelo kroz što mu se daje afirmatorskikarakter u pogledu spomenutih vrijednosti. Dabi ta navodna afirmacija stekla potkrepu u roma-nu, poseže se za proplamsajima pripovjedačeveljubavi prema onom za što je biološki i kulturološkivezan, za kućom unutar koje se formirao kaoličnost. Tako Rizvanbegović kaže: „Kulenovićeva‘Ponornica’ tematski je ušla u avliju, u onaj smaragdniprostor iza avlijskog zida, u senzibilitet irafinman o kome je on pisao u izvrsnom eseju ‘Izsmaragda Une’“ (Rizvanbegović, 1991. str. 125).Ponornica nije ušla tematski u taj svijet, ona jeušla motivski, a motivi privatnog, ženskog, služesamo kao kontrapunkt da bi se prikazalo sve zlojavnog, muškog. Muhamed prilikom dolaska kućipod utiscima je jer nije dugo dolazio i kad je otišaona spavanje razgleda sobu i promišlja:Po našem bogatstvu, zidovi kod nas u kući moglibi biti raskošno iscrtani, kao džamijski, ali su potpunobijeli, bez ikakve šare, i ležeći sada međunjima kao među zanoćalim jedrima, pitam se evootkud ovaj svijet, očevidno, hoće bjelinu. Na ovimzidovima – ne zato što ih je još ubijelila mjesečina– osjećam ono isto što i na čevrmama, djevojačkimvezovima: vezilja je izvezla samo jedan ugao,sve ostalo ostavila bijelo – snijeg negažen, liceneljubljeno, kako kaže pjesma. I na bjelini zida jesamo levha, kaligrafski ispis iz Kur’ana, uramljen.Bog je svugdje, podsjeća (Kulenović, 1991. str.175).Kroz to tumačenje teksta kulture on prelazi naerotske fantazije s Elizom unutar tog ambijenta, apotom u san. To mu je prva noć u kući nakon dolaskai iz sna ga prekida larma. Otac pijan dolazi kućii sukobljava se s Muhamedovim bratom (Kulenović,1991. Str. 176 – 177). Dakle, to je jaka pozicijau romanu, sam početak radnje, a obilježena je(sic!)49