hrvatskog/srpskog jezika u Sarajevu i šire, pedagoga,bibliotekara i, naravno, pisaca iz Bosne iHercegovine, i to na primjerima predviđenog školskoggradiva iz maternjeg jezika i književnosti odI do VII razreda devetogodišnje, osnovne škole.(Gdje su ta mišljenja pokazana? Kako su pokazana?Kojim i kakvim i čijim istraživanjem se izdvojilokao većinsko takvo mišljenje? Gdje su metodei rezultati tog istraživanja dostupni? Na koju seteritoriju tačno misli prilogom šire (od Sarajeva)?Nije neophodno biti gorljivi patriot da bi se samopukim uvidom u sadržaje devetogodišnjeg(osnovnog) školovanja u predmetu za bosanski/hrvatski/srpski jezik i književnost, odmah mogaosteći dojam da ti predviđeni sadržaji, u najmanjuruku, negiraju Bosnu i Hercegovinu i kao državui kao kulturnu cjelinu koja, između ostaloga, imai vlastitu postojanu književnu i kulturnu tradiciju.(Kakve veze ima patriotizam sa sposobnošćuuviđanja?Da li patriotizam tu sposobnost pojačava ilismanjuje? Na osnovu čijeg uvida se traži javnarasprava: gorljivog ili negorljivog patriote? Čimese mjeri intenzitet gorljivosti patriote? Na kojese sadržaje misli, na tekstove i interpretacije, ilina popise imena autora? Gdje su ti sadržaji pronađeni:u nastavnim planovima, u udžbenicima,u zakonima? Čime se određuje kulturna cjelovitost?Gdje su granice kulturne cjeline, ko ih i kadaodređuje? Ko ih je i kada odredio u vezi s Bosnomi Hercegovinom?Mogu li se ovakvom argumentacijom služiti i drugiesnafi? Naprimjer, mogu li (ne)gorljive patriotemeđu farmaceutima tražiti veću zastupljenostu apotekama lijekova čija imena počinju sa bos?Bosandol, bosacisal, boscilin, boscetamol, boskofan,bospirin... Zašto bi patriotizam bio važnijizdravijim đacima nego bolesnoj djeci, kad Bosna iHercegovina ima svoju postojanu farmaceutsku imedicinsku tradiciju?Osim toga, šta ta djeca nose na stopalima? Nike,adidaske, vanke, starke, pume. Zašto ne bi (ne)gorljivi obućarski patrioti tražili da svi morajukupovati domaće bosnike, bosdidaske, bosvanke,bostarke... - kad Bosna i Hercegovna ima vlastitupostojanu obućarsku i zanatsku tradiciju? Ili,zašto ne bi (ne)gorljive patriote u telekomu tražiliveću zastupljenost mobitela s prikladnijimnazivima: bosny ericsson, bosnokia, bosansung?Zašto bi naša djeca imala aparate otključane zafrekvencije izvan naše vazdušne kontrole? Kakobi se zakonski regulisalo pravo bosanskohercegovačkihpisaca na monopol u bosankohercegovačkimčitankama?U nacionalističkim društvima (a takva suvećina savremenih), književnosti pripadapovlašteno mjesto u tom aparatu. (Zašto jetome tako pokazao je, uvjerljivo i do danasneosporeno, Altiser.) Rasprava o obrazovanju,pogotovo javna, potrebna je da bi serazjasnilo ko sistemom uporavlja, za kojeciljeve se zalaže a koje interese ostvaruje?Zakonom o obrazovanju koji bi sadržavao spiskoveobaveznih, poželjnih, nepoželjnih i zabranjenihpisaca? Kako su pošiljaoci ovog gorljivog pismazaista zamislili provođenje svojih želja u nastavnupraksu?Za autore nastavnih sadržaja iz maternjeg jezikai književnosti vrijeme je stalo 1990. godine, asavremena književnost Bosne i Hercegovine jekrajnje inferiorna prema književnim autoritetimaiz Hrvatske i Srbije. Takav je kolonizatorski proširenpa je zanemarena i svjetska književna baštinaza djecu i mlade.Ko su autori nastavnih sadržaja? (I dalje sene zna na kakve se sadržaje misli!) Imaju li tiautori imena i prezimena? (I kako se TO postaje- autor nastavnog sadržaja?) Po čemu je u protokuvremena važna 1990. godina? Čime je onaovdje zaslužila isticanje, prije nego 1991, ili 1995.(godina dejtonskog mirovnog sporazuma i prenosnadležnosti u obrazovanju s države na nižeadministrativne jedinice) ili 2003. (godina usvajanjatrenutno važećeg zakona o obrazovanju uBosni i Hercegovini.)?Po kojim parametrima je savremena književnostinferiorna (slabija)? Šta je savremena književnostBosne i Hercegovine, ko su autoriteti iz Hrvatske iSrbije? Šta je kolonizatorski prošireno, ko je kolonizator,na kojoj teritoriji? Na sarajevskoj i šire, ilina bosanskohercegovačkoj?U tom smislu, navodimo sljedeće argumente:1. - Od I do III razreda osnovne, devetogodišnješkole, pojavljuje se samo jedna jedina pjesmao Bosni (B. Ćopić: „Bosna“). (Gdje se pojavljuje?U kantonalnom nastavnom planu i programu?U zajedničkim jezgrima?) Nema ni jedne jedinepjesme koja, naprosto, spominje Hercegovinu ili,pak, neko mjesto u Bosni i Hercegovini. (Također,nema niti jedne pjesme /kako stoji statistika sapripovijetkama, i drugim književnim formama?/koja tematizira veznik i iz naziva države Bosna iHercegovina! Ali zašto bi spominjanje Hercegovinei Bosne u pjesmama bilo literarni kvalitet? /Jeli mana ako se u nastavi geografije ne spomenuFoto: Almedin Zukić34(<strong>sic</strong>!)
!TeMATNa Drini ćuprija ili Most na Žepi ili Travnička hronika?Moraju li se u biologiji izučavati Jazavac predsudom, Šarko, Jablan? U fizici Duga, u poznavanjuprirode i društva Proljeća Ivana Galeba, u hemijiPobuna materije?/ Koliko puta bi bilo poželjno idobro da se neki bosanskohercegovački toponimispomenu u nastavi? Koja bi to mjesta bila?Da li bi neka bila obavezna a neka fakultativna?Može li se ovdje računati na neka iskustva GvinejeBisao?Je li udruženje gvineobisačkih pisaca <strong>broj</strong>alo koliko(u čitankama) naslova pjesama spominje Bisaoa koliko ne spominje Gvineju? Jesu li u Bafati istiudžbenici kao u Kašeu, ili su kantoni Oiu i Tombaliprešli na praksu dvije škole pod jednim krovom?Je li Mandinga Đambadon, zato što spominje Kančungo,bolji pesnik od Tinga Balunte? Kako stojistvar sa zahtjevima trinidadotobagovačkih pisaca?Čine li njihovo društvo pretežno indo-trinidadotobagonciili afro-trinidadotobagonci? Ili njihovizahtjevi nemaju veze sa rasom i porijeklom, negosamo sa estetikom i pedagogijom?)Pismo DP-a nastavlja se nizanjem primjedbi naračun nastavnih planova i programa:- Nije zastupljena ni jedna bajka usmenoga književnogstvaralaštva u BiH.- Nema ni jednog jedinog književnog teksta koji jeobjavljen poslije 1990. godine.- Izvan ex-jugoslovenskog prostora samo je jedanautor (Đani Rodari)- Nedopustivo je da u lektiri nisu zastupljenisvjetski književni autoriteti, poput, naprimjer, H.K. Andersena.- Nema nikakvog opravdanja da se u prvomrazredu osnovnog devetogodišnjeg školovanjane počne s upotrebom lektire. Jer, djeca se susrećusa slikovnicama i knjigama doslovno, čim prohodaju.(Kako se lektira upotrebljava? Kakve vezeima, doslovno, prohodavanje sa susretanjem slikovnicai knjiga. Ne bi li, doslovno, progledavanjebilo važnije za susret sa slikama i slovima? Ko susve svjetski književni autoriteti?)2. U programima od IV do VII razreda ima jednapjesma o rijeci Bosni, i Dizdareva pjesma „Zapiso zemlji“. Nema ni jedna pjesma koja spominjeHercegovinu, niti pjesma o bilo kojem mjestu udržavi Bosni i Hercegovini, kao što nema ni jednejedine narodne bajke ili, pak, narodne priče izBosne i Hercegovine. (Da li bi u tom smislu Dizdarevapjesma Zapis o zemlji bila bolja ako bi nje-na prva strofa glasila: A kto je ta / Šta je ta / Daprostiš / Gdje li je ta / Odakle je / Kuda je / Ta /Bosna i Hercegovina / Rekti? Da li je bolje Bosnui Hercegovinu spominjati zajedno ili odvojeno?Da li je pominjanje Hercegovine jednako vrijednokao i pominjanje Krajine? Dučić ima pjesmu kojase zove Bosna: (...) Još vezanog vode starca Vujadina,/ Pecija i Golub sad su prah i sena, / PetraMrkonjića pokrila je tmina: / Svetla je legenda natrg iznesena. (...) A ima Dučić i pjesmu koja sezove Hercegovina: “Naši će im vetri pepeo razneti,/ Spraćemo sa stene pogane im stope.” (...) Da libi negorljivim patriotima bosanskohercegovačkečitanke bile bolje obogaćene ovim naslovima?Primjedbe DP-a, međutim, i dalje se nižu:- Nema ni i jednog teksta objavljenog iza 1990.godine.- U antologiji “Vrelo ljepote” - obavezna lektiraza IV razred (pripremila Zehra Hubijar, objavila“Bosanska riječ“ Ivice Vanje Rorića) izostavljenisu, između ostalih, Džemaludin Latić, IbrahimKajan i drugi važni bosanskohercegovački pisci zadjecu. (O kakvoj se antologiji radi? Bosanskohercegovačkihpisaca? Savremenih? Muških? Pripovjedača?Pjesnika? Zašto su i kako Kajan i Latićizabrani za predstavnike izostavljenih važnihbosanskohercegovačkih pisaca? Ko su nevažnibosanskohercegovački pisci?)- U programu za isti razred, zastupljeno je šestautora iz Hrvatske, a bošnjačkih pisaca deset.U čitankama koje se objavljuju u Hrvatskoj, zaosmogodišnju školu, nema niti jednoga pisca izBosne i Hercegovine.- U lektiri za VII razred, tri su bošnjačka pisca, adva iz Srbije. Međutim, u lektirama školskih programaSrbije nema ni jednog bosanskohercegovačkogpisca.- U svim ovim programima zastupljeno je svegašest pisaca izvan ex-jugoslovenskog prostora.Itd., itd. (Koliko je pisaca “ostalih” zastupljeno uprogramima? Koji omjer je poželjan? Šta je razlogpominjanja udžbenika drugih država? Kako seodređuje ko je čiji pisac? Kakvi metodološki razlozistoje iza statistike koja kombinuje teritorijalnost/pisciiz Srbije, bosankohercegovački pisci/ inacionalnost/bošnjački pisci/?Zašto Andrić, Ćorović, Ćopić, Dučić, Šantić, Kočić,koji su u lektiri u Srbiji, nisu bosanskohercegovačkipisci? Čime je Srbija zaslužila posebnu pažnjumeđu zemljama u okruženju, i čime bošnjačkipisci među svim drugim u Bosni i Hercegovini?Koliko u lektirama školskih programa Italije imabosanskohercegovačkih pisaca?)(<strong>sic</strong>!)35
- Page 2 and 3: Isključeni smo ne samo iz slike sv
- Page 4 and 5: !infospjevMrtvozornički (specijaln
- Page 9: ! prikaziopisuje njegovu tešku bol
- Page 13 and 14: (sic!)! prikaziOsman ZukićSvi nemi
- Page 15 and 16: ! CITATTa holivudska svjetiljka pos
- Page 17: na mjesta - u prividno dosljednoj i
- Page 20 and 21: SIC!RAZSrećko Pulig“Potrebno nam
- Page 22 and 23: Pitam te kao nekoga tko često piš
- Page 24 and 25: Pripadam generaciji koja jeverovala
- Page 26 and 27: at: ukratko, nisu prevagnuli Kiš i
- Page 28 and 29: ! CITATNajdirektniji neprijatelj in
- Page 30 and 31: Namir IbrahimovićKnjiževnošću d
- Page 32 and 33: vati „jednim od najznačajnijih
- Page 36 and 37: Nabrajanje primjedbi dotiče se kog
- Page 38 and 39: ulogom književnosti u toj praksi.
- Page 40 and 41: Ideali i želje kolektiva, barem ka
- Page 42 and 43: Amer TikvešaPredgovori kaoideološ
- Page 44 and 45: obzir čitaoce kojima je ovaj predg
- Page 46 and 47: U Kairo je otišao da studira islam
- Page 49 and 50: !TeMATFoto: Amer TikvešaRizvanbego
- Page 51 and 52: Foto: Almedin Zukićsamo pokušaja
- Page 53 and 54: !TeMATsebi i učenicima, otkrivali
- Page 55 and 56: ! poezijaTanja Stupar-TrifunovićPj
- Page 57 and 58: Moja glava i moje srce i moja pičk
- Page 59 and 60: Ruždija Ruso SejdovićŽivotna ulo
- Page 61 and 62: Ruždija Ruso SejdovićBajron i kot
- Page 63 and 64: homesic!Cijenjeno čitalačko recip
- Page 65 and 66: Mirnes Sokolovićhomesic!Sevdah - t
- Page 67 and 68: homesic!Ja svu noć ležah, ne zasp
- Page 69 and 70: !sicomantijaEdin SalčinovićX-File
- Page 71 and 72: pocetnikepre par decenija održavao
- Page 73 and 74: će i dolazimo u prihvatanje uloge
- Page 75 and 76: sic!esejIvana SeletkovićGlazbeni l
- Page 77 and 78: svojih prethodnih inkarnacija, da j
- Page 79 and 80: (sic!)Estetsic!aSaša ĆirićOperet
- Page 81 and 82: Haris ImamovićAšov u glibuKritič
- Page 83 and 84: Estetsic!a(40), ‘’lijepi topli
- Page 85 and 86:
ovakva bakočenja: ‘’Useljenje
- Page 87:
Estetsic!anad okolinom, dok nam kas
- Page 90 and 91:
iznemoglo vratio unutra. Handžija
- Page 92 and 93:
kod istočnjaka, o tome kako ovi ne
- Page 94 and 95:
Almir KljunoKako s četrnaest versa
- Page 96 and 97:
će mu se čelo nabrat,/ Dvadeset i
- Page 98 and 99:
Mirnes SokolovićGromki užasi naš
- Page 100 and 101:
! CITATFašizam nije bio puka zavje
- Page 102 and 103:
„moći tijela“, otužna životi
- Page 104 and 105:
zimo neke elemente koji određuju z
- Page 106 and 107:
je riješiti pitanje: Kako možemo
- Page 108:
! CITATA pisati, u ovakvom jednom s