Pitam te kao nekoga tko često piše o ovim temama:odakle krenuti u borbi za povijesno pamćenje?Preciznije, kako artikulirati antirevizionističkupolitiku pamćenja u sredini u kojoj su mjestopovlaštenih kritičara nacionalizma hegemonijskiprisvojile medijske elite koje s nacionalistimadijele isti antikomunistički sentiment?Srećko Pulig: Mislim da trebamo kritizirati samcivilni koncept “politike pamćenja“ i puko sjećanje,pa i znanje, zamjeniti inzistiranjem na mišljenju.Mišljenje je ono što prethodi i nastavlja se na činemijenjanja svijeta (možda je termin zagrebačkogfilozofa prakse Gaje Petrovića “mišljenje revolucije“ponovo upotrebljiv?). Kad smo pokušali u dodatkuNovosti za “teoriju prakse“, koji smo nazvali Aktiv,osloboditi “sjećanje na partizane“ od starih i novihdržavotvornih naslaga na njemu, zauzeli smo seza “mišljenje partizanstva“. Sada ćemo probatimisliti marksizam, iz i protiv naše tradicije.Dinko Kreho: Na jednom mjestu pišeš o postsocijalističkojkapitulaciji „radnog naroda“ pred identitetskim(etničkim) narodom. Ova činjenica bolnoje očita u BiH, gdje u ustavu imamo tri naroda, ali„naroda“ u smislu djelatne političke snage – nigdje.Eksploatacija, s druge strane, dostiže nevjerojatnerazmjere, a stopa kriminala u stalnom jeporastu. Misliš li da je moguće da u nekom trenutkujednostavno dođe do prijeloma, i da radnicinaprosto otkažu povjerenje etnonacionalnim elitamakoje parazitiraju na njihovoj bijedi? Trenutnose čini kao da će desnica do u beskraj koristitistanje krajnje socijalne nesigurnosti, uvijek-većga simbolički reinterpretirajući kao „prirodno stanje“.Na razini teorijskog mišljenja i djelovanja,šta je moguće učiniti kako bi se plasirala drugačijainterpretacija aktualnih društvenih prilika, kojau ovoj konstelaciji društvenih odnosa ne bi vidjela„prirodni“ bellum omnia contra omnes, nego,kako kaže Agamben, „trajno vanredno stanje“?Ovo pitam sa sviješću o tome da je i najveći diomedijski eksponiranih „alternativaca“ od zanataimplicitno ili eksplicitno prihvatio neoliberalizami kapitalističku demokraciju, sa cijelim nizomeksploatatorskih praksi koje takav izbor donosi –a znam da niti u Hrvatskoj nije puno drugačije.SIC!RAZSrećko Pulig: Prijelom o kojemu govoriš, otkaz“svojim“ etno-nacionalističkim elitama već sestalno događa. Ne smijemo zaboraviti da u situacijikada se klasna borba između vladajuće iovladane klase, starim dobrim rječnikom rečenoizmeđu buržuja i proletera, kruni u naoko permanentnimpobjedama bogatih i moćnih, unutarnjih samih bjesni teška frakcijska borba. Za moćse naguravaju menadžeri u privredi sa menadžerimau državi. Iz perspektive diseminacije identitetskognasilja to znači da nema nacionalnihzapreka za poslovanjem između kozmopolitskihvladajućih klasa svih postojećih država (naravno,postoje grupiranja po “kulturnim krugovima“).U tom smislu kozmopolita ne nedostaje, ni u“velikih“, ni u “malih“ naroda. Vjerojatno vi u BiHtrebate što je više moguće ukazivati na “četvrti“,nazovimo ga sad međunarodni narod, kaona onaj spram koga navodno zadrti nacionalistinemaju niti poslovnih, niti rođačkih predrasuda.Hoću da kažem da je zadržavanje u identitetskimtorovima od strane sviju vlasti namijenjenoprvenstveno “onima dolje“, radnim klasama. Aliradnici to sve više vide i znaju, pa čak i oni “kognitivni“,kakvi prevladavaju u službama i projektimacivilnog društva.Dinko Kreho: Zanima me kako, na malo širem planu,uopće vidiš kapitalizam spram kojeg se uvijekiznova kritički određuješ. Da pojasnim: vjerujemda se slažemo kako je dovođenje u pitanje samihtemelja jednog nepravednog poretka conditio sinequa non ma kakvog istinskog angažmana danas.Ali, odakle početi? Ako je kapitalizam sistem kojineprestance prevladava vlastita ograničenja,koliko danas uopće možemo tvrditi da znamo ofunkcioniranju kapitalističkog sustava, odnosnoo specifičnoj kapitalističkoj ideologiji?Srećko Pulig: To da kapitalizam neprestano prevladavasvoja ograničenja ne znači da se tu radio nekom pravocrtnom, pa niti o spiralnom, uhegelovskom smislu, nadilaženju (aufhebung)postojećeg. Marxov 19-stoljetni optimizam obziromna “neprekidno revolucioniranje oruđa zaproizvodnju, dakle odnosa proizvodnje, pa daklei cjelokupnih društvenih odnosa“ od strane buržoazije,pokazao se, naročito na rubovima svjetskogsistema, neutemeljenim. Svojevrsna odaburžoaziji s početka Komunističkog manifesta,gdje se kaže kako je ona “gdje god da je došla navlast razorila sve feudalne, patrijarhalne i idiličneodnose“, u postsocijalizmu pretvara se u svojukontrarevolucionarnu suprotnost: istodobnostrefeudalizacije i repatrijarhalizacije društva iduzajedno s “idilom“ korporativnog igrališta. No,iz toga ne proizlazi zastarjelost komunističkognauka. Naprotiv, sad kada se socijalizam od svudaistjeruje, postaje jasno da “sve evropske silepriznaju komunizam kao silu“. Teže se suočiti sdrugim zahtjevom iz Manifesta, a to je da “komunistipred cijelim svijetom otvoreno izlože svojashvaćanja“. Jedan takav pokušaj učinio je AlexCallinicos u svome Antikapitalističkom manifestu(2003.), gdje opisuje, držeći se Marxove tvrdnjekako kapitalizam i dalje ima dva temeljna svojstva– iskorištavanje najamnog rada i konkurentsku22(<strong>sic</strong>!)
akumulaciju kapitala – 5 funkcija kapitalističkogperpetuum mobilea: 1) Klasni antagonizam nijesekundarno ili usputno svojstvo kapitalizma, većodređuje njegovu pravu prirodu; 2) Kapitalizam jeduboko nepravedan: oni koji stvarno proizvoderobe i usluge moraju kapitalistima ustupati višakvrijednosti, samo zato što oni nadziru sredstvaza proizvodnju; 3) Dokle god još uvijek možemogovoriti o kapitalizmu, za njega je bitno da su radnicislobodni u smislu da nisu zakonski obaveznislužiti svojim eksploatatorima, već ih nedostatakekonomske nezavisnosti sili na rad za kapitaliste;4) U kapitalizmu su radnici izvor stvaralaštva, dokje stvaralaštvo kapitalista u najboljem slučajudrugorazredno.Oni mogu iskorištavati inovacije drugih, ovladavatinjihovom radnom snagom i sl. (to je racionalno jezgroteorija poduzetništva); 5) Teorija kapitalističkogiskorištavanja ukazuje na granice toga sistema;kapitalisti kao klasa mogu povećavati svoju dobitili tako da snizuju realne nadnice ili da povećavajuproduktivnost rada radničke klase. A to znači daradnici nisu samo ovisni, već da imaju i moć. ZatoZato kada samoorganizirano radništvo uđebez kucanja na vrata loše uprave i vlasnikasvoga poduzeća, s viješću da ih više nesmatraju legitimnima i da preuzimaju organiziranjeproizvodnje u svoje ruke, postajesvima jasno gdje je osnovni sukob. A najjasnijekada mase prepoznaju “svoju“ državud.o.o. kao onu koja zaslužuje da bude srušena.Taj budući događaj ne mogu zamislitikao usporedivo krvav, sa događajima “ugrađenimau temelje” sadašnjih država.kada samoorganizirano radništvo uđe bez kucanjana vrata loše uprave i vlasnika svoga poduzeća,s viješću da ih više ne smatraju legitimnima i dapreuzimaju organiziranje proizvodnje u svoje ruke,postaje svima jasno gdje je osnovni sukob.A najjasnije kada mase prepoznaju “svoju“ državud.o.o. kao onu koja zaslužuje da bude srušena.Taj budući događaj ne mogu zamisliti kao usporedivokrvav, sa događajima “ugrađenima u temelje”sadašnjih država.(<strong>sic</strong>!)GOVOR23
- Page 2 and 3: Isključeni smo ne samo iz slike sv
- Page 4 and 5: !infospjevMrtvozornički (specijaln
- Page 9: ! prikaziopisuje njegovu tešku bol
- Page 13 and 14: (sic!)! prikaziOsman ZukićSvi nemi
- Page 15 and 16: ! CITATTa holivudska svjetiljka pos
- Page 17: na mjesta - u prividno dosljednoj i
- Page 20 and 21: SIC!RAZSrećko Pulig“Potrebno nam
- Page 24 and 25: Pripadam generaciji koja jeverovala
- Page 26 and 27: at: ukratko, nisu prevagnuli Kiš i
- Page 28 and 29: ! CITATNajdirektniji neprijatelj in
- Page 30 and 31: Namir IbrahimovićKnjiževnošću d
- Page 32 and 33: vati „jednim od najznačajnijih
- Page 34 and 35: hrvatskog/srpskog jezika u Sarajevu
- Page 36 and 37: Nabrajanje primjedbi dotiče se kog
- Page 38 and 39: ulogom književnosti u toj praksi.
- Page 40 and 41: Ideali i želje kolektiva, barem ka
- Page 42 and 43: Amer TikvešaPredgovori kaoideološ
- Page 44 and 45: obzir čitaoce kojima je ovaj predg
- Page 46 and 47: U Kairo je otišao da studira islam
- Page 49 and 50: !TeMATFoto: Amer TikvešaRizvanbego
- Page 51 and 52: Foto: Almedin Zukićsamo pokušaja
- Page 53 and 54: !TeMATsebi i učenicima, otkrivali
- Page 55 and 56: ! poezijaTanja Stupar-TrifunovićPj
- Page 57 and 58: Moja glava i moje srce i moja pičk
- Page 59 and 60: Ruždija Ruso SejdovićŽivotna ulo
- Page 61 and 62: Ruždija Ruso SejdovićBajron i kot
- Page 63 and 64: homesic!Cijenjeno čitalačko recip
- Page 65 and 66: Mirnes Sokolovićhomesic!Sevdah - t
- Page 67 and 68: homesic!Ja svu noć ležah, ne zasp
- Page 69 and 70: !sicomantijaEdin SalčinovićX-File
- Page 71 and 72: pocetnikepre par decenija održavao
- Page 73 and 74:
će i dolazimo u prihvatanje uloge
- Page 75 and 76:
sic!esejIvana SeletkovićGlazbeni l
- Page 77 and 78:
svojih prethodnih inkarnacija, da j
- Page 79 and 80:
(sic!)Estetsic!aSaša ĆirićOperet
- Page 81 and 82:
Haris ImamovićAšov u glibuKritič
- Page 83 and 84:
Estetsic!a(40), ‘’lijepi topli
- Page 85 and 86:
ovakva bakočenja: ‘’Useljenje
- Page 87:
Estetsic!anad okolinom, dok nam kas
- Page 90 and 91:
iznemoglo vratio unutra. Handžija
- Page 92 and 93:
kod istočnjaka, o tome kako ovi ne
- Page 94 and 95:
Almir KljunoKako s četrnaest versa
- Page 96 and 97:
će mu se čelo nabrat,/ Dvadeset i
- Page 98 and 99:
Mirnes SokolovićGromki užasi naš
- Page 100 and 101:
! CITATFašizam nije bio puka zavje
- Page 102 and 103:
„moći tijela“, otužna životi
- Page 104 and 105:
zimo neke elemente koji određuju z
- Page 106 and 107:
je riješiti pitanje: Kako možemo
- Page 108:
! CITATA pisati, u ovakvom jednom s