!infospjevMrtvozornički (specijalno guslanje)Često kosti za kostima sanjamNi zorice, ni bijela danka,često kosti za kostima sanjam.Čije li su, kakva li junaka?To su kosti Husejn-kapetana,od Gradačca lijepoga grada,one hoće Bosni kamenitoj,a pod Bijelu gradačku kulu.Pa ja pišem knjigu ministarstvu:„Brže da se Huso kapetane,sa kostima svojijem prinese,pod Bijelu kulu gradačačku,u mezarje velike ordije.“Kad ministri zaprimili knjigu,sa budžeta zaiskaše zlata,pa spremaju trideset delija,na delije pokovali perje,metnuše im srmu i kadifu,pak pođoše sve nazli delije,od lijepe Bosne kamenite,donit kosti Husejn kapetana.Kad to dozna Vule i Okica,iz gore su izveli hajduke,pa u rano jutro uraniše,na široku džadu nastupiše,i nišanom pokriše delije.Kad je bilo na popasak sunce,dok evo ti trideset delija,nose kosti Husejn kapetana.Kad njih viđe Vule i Okica,dva uskoka puške prifatiše.Dočeka ih Vule i Okica,te pogibe petnaest junaka.Dok grom puče i iz neba munja,dofaća se srmali kubure,dok grom puče, iz oblaka munja,nije munja, već mala kubura,već kubura junaka delije,na uskoka i crna hajduka,na prsi mu zrno iznijela.Zapucaše puške na katunu,a pobježe Vule i Okica,tude više niko ne pogibe,ne pogibe nit dopade rana.Ponesoše kosti kapetana,snesoše ih na banju gromilu,pa poniješe bijelome Gradačcu,dadoše ih mezarju pod kulom.Smirio se Husejn kapetane,te mi na san ne izlazi više,a na kuli klikću sokolići:„Dok je bio, baš je silan bio,Kad poginu, alah rahmetile.“Edo Međedović(okolina Sarajeva, početak 21. vijeka)Prikupila i pribilježila redakcija (<strong>sic</strong>!)-a.4(<strong>sic</strong>!)
! prikaziJasminaLa mala educación – o mirnomnasilju religije(Alessandro Baricco: Emmaus, Buybook,Sarajevo, 2010.)Emmaus (preuzeta iz evanđelja po Luki), koja govorio dvojici putnika koji, ne bivajući toga svjesni, srećuMesiju i prepričavaju mu o događajima na Golgoti,a tek naknadno shvataju da su sreli Isusa. Naratorovu priču tumači u smislu vlastite perspektive religijei njene mogućnosti nagomilavanja zabluda ilisiromašnih saznanja; postaje jasno zbog čega pričeimaju svoj početak i kraj, a nedostaje im srž – zbogefekta naknadnog, ali prekasnog saznanja.Baricco je, čini se, u najvećoj mjeri savladao kratkuromanesknu formu, kako je vidljivo i u dosadašnjemnjegovom književnom radu (roman Svila jepreveden i na našem tržištu i bez obzira na veomapozitivne reakcije široke čitalačke publike, koje su,gotovo po automatizmu, rezervirane za nešto prijemčljivijutematiku, afirmisan je i od strane književnihkritičara – zlobnici bi mogli reći, uvijekpodrozivih prema odobravanjima od strane širegrecepijentskog tijela, i tako unedogled). Međutim,ono što predstavlja inovaciju u njegovom novomromanu Emmaus (objavljenom ove godine) jestetematski pristup često aktulenoj, ali uvijek osjetljivojoblasti: religiji i elementu klerikalnog u odrastanju,odnosno oblikovanju individue. Prateći osnovnunarativnu liniju, uočljiva je jednostavna, gotovotipizirana priča koja, ispričana u prvom licu, pratidogodovštine četiri prijatelja kroz njihove srednjoškolskedane, naizgled nimalo drugačijih odsvojih vršnjaka mapiranih diljem svijeta. Dijelećiiste klasne pozadine, odgojeni da budu normalni,jer nije bilo ni predviđeno ništa osim da budemonormalni, 1 dječaci budu pozvani da preispitaju svekomponente te nasljeđene normalnosti, pojmakoji sažima stremljenje savremenog života: utopitise u sivilu svakodnevnice i preuzeti svoju poziciju ustroju. Tako narator, odnosno jedan od dječaka čijese pripovjedanje prati i kroz čiju je vizuru vidljivoponašanje drugih likova, biva veza sa čitaocem, kaoi ponajviše pasiviziran član družine. Štaviše, takvimse postupkom stvara efekt melankoličnog pripovijedanja,koji izvanredno koncidira sa piščevompoetizacijom iskaza; sjajne su početne slike svijetakojima nas narator uvodi u roman a javljaju se kaoBajramovićvizije mrtvila jedne generacije: fotelje u dnevnojsobi prekrivene najlonom, gašenje svijetla prilikomizlaska iz prostorije, odlaženje u restoran rijetko,samo nedeljom. Međutim, ono što ih prevashodnodefinira jeste činjenica da su vjernici i katolici kojivjeruju u Boga Evanđelja: I tako, svijet za nas imaveoma neposredna fizička ograničenja a i mentalna,čvrsta poput liturgije. I to je naš beskraj. 2 Aktivirajućiniz eufemističkih teza, njihova je stvarnostpripravljena od podnošljivih slika „ograničenogbeskraja“, kao, kako narator tvrdi, apsurdnog staništa,stvorenog od suzbijenog bola i svakodnevnecenzure 3 : tako njihovi roditelji nisu bolesni, većsamo umorni; nisu neuspješni, već samo ponekadnervozni itd. Odlučujući se za manje dramske oblike,kako ih oni zovu, a prihvatajući stanovište da ježivot razmjena banalnih dramskih zapleta, svjesnoborave u svijetu praznih označitelja, odlučni daistraju u borbi za vlastitu viziju esencijalnog Dobra.Sama fabularna konstrukcija romana počiva naopozitivnom odnosu između dvije društvene strujesa religioznog aspekta, odnosno nedostatkaistog. Drugu stranu predstavlja Andre, djevojkakoja u svom potpuno očiglednom ignorantskomodnosu prema kodeksima koje uslovljavaju tijesnopovezane institucije morala i religije predstavljaantitetički romaneskni lik. Naravno, moguće jegovoriti i o stereotipnom preuzimanju opštih mjestamodernih romana za mlade, ili inačici ovdašnje1Baricco, Alessandro: Emmaus, Buybook, Sarajevo, 13.str.2Ibid., 14. str.3Ibid., 30. str.(<strong>sic</strong>!)5
- Page 2 and 3: Isključeni smo ne samo iz slike sv
- Page 9: ! prikaziopisuje njegovu tešku bol
- Page 13 and 14: (sic!)! prikaziOsman ZukićSvi nemi
- Page 15 and 16: ! CITATTa holivudska svjetiljka pos
- Page 17: na mjesta - u prividno dosljednoj i
- Page 20 and 21: SIC!RAZSrećko Pulig“Potrebno nam
- Page 22 and 23: Pitam te kao nekoga tko često piš
- Page 24 and 25: Pripadam generaciji koja jeverovala
- Page 26 and 27: at: ukratko, nisu prevagnuli Kiš i
- Page 28 and 29: ! CITATNajdirektniji neprijatelj in
- Page 30 and 31: Namir IbrahimovićKnjiževnošću d
- Page 32 and 33: vati „jednim od najznačajnijih
- Page 34 and 35: hrvatskog/srpskog jezika u Sarajevu
- Page 36 and 37: Nabrajanje primjedbi dotiče se kog
- Page 38 and 39: ulogom književnosti u toj praksi.
- Page 40 and 41: Ideali i želje kolektiva, barem ka
- Page 42 and 43: Amer TikvešaPredgovori kaoideološ
- Page 44 and 45: obzir čitaoce kojima je ovaj predg
- Page 46 and 47: U Kairo je otišao da studira islam
- Page 49 and 50: !TeMATFoto: Amer TikvešaRizvanbego
- Page 51 and 52: Foto: Almedin Zukićsamo pokušaja
- Page 53 and 54: !TeMATsebi i učenicima, otkrivali
- Page 55 and 56:
! poezijaTanja Stupar-TrifunovićPj
- Page 57 and 58:
Moja glava i moje srce i moja pičk
- Page 59 and 60:
Ruždija Ruso SejdovićŽivotna ulo
- Page 61 and 62:
Ruždija Ruso SejdovićBajron i kot
- Page 63 and 64:
homesic!Cijenjeno čitalačko recip
- Page 65 and 66:
Mirnes Sokolovićhomesic!Sevdah - t
- Page 67 and 68:
homesic!Ja svu noć ležah, ne zasp
- Page 69 and 70:
!sicomantijaEdin SalčinovićX-File
- Page 71 and 72:
pocetnikepre par decenija održavao
- Page 73 and 74:
će i dolazimo u prihvatanje uloge
- Page 75 and 76:
sic!esejIvana SeletkovićGlazbeni l
- Page 77 and 78:
svojih prethodnih inkarnacija, da j
- Page 79 and 80:
(sic!)Estetsic!aSaša ĆirićOperet
- Page 81 and 82:
Haris ImamovićAšov u glibuKritič
- Page 83 and 84:
Estetsic!a(40), ‘’lijepi topli
- Page 85 and 86:
ovakva bakočenja: ‘’Useljenje
- Page 87:
Estetsic!anad okolinom, dok nam kas
- Page 90 and 91:
iznemoglo vratio unutra. Handžija
- Page 92 and 93:
kod istočnjaka, o tome kako ovi ne
- Page 94 and 95:
Almir KljunoKako s četrnaest versa
- Page 96 and 97:
će mu se čelo nabrat,/ Dvadeset i
- Page 98 and 99:
Mirnes SokolovićGromki užasi naš
- Page 100 and 101:
! CITATFašizam nije bio puka zavje
- Page 102 and 103:
„moći tijela“, otužna životi
- Page 104 and 105:
zimo neke elemente koji određuju z
- Page 106 and 107:
je riješiti pitanje: Kako možemo
- Page 108:
! CITATA pisati, u ovakvom jednom s