šesti broj časopisa (sic!)

vati „jednim od najznačajnijih“, ubijati kod učenikasvaki pokušaj pitanja koji bi doveli u sumnjunastavničku interpretaciju književnog teksta.Insistiranje na zastarjelim konceptima interpretacijeusmenog teksta – koji se interpretirajukao da su sveti tekstovi u koje slijepo vjerujemo.Uopće se ne demontiraju koncepti, ne uče djecada iz sadašnje perspektive čitaju epske pjesme.Umjesto toga, postoje aksiomi: epski junak je podefiniciji slab na svoje, agresivan prema drugima,nužno je da zakoni časti i poštenja važe kad jemeđu svojima, a da to odmah može zaboravitikada na vidiku vidi druge. Savremena tumačenjai razum protjerani su iz interpretiranja epskeusmene književnosti. NPP programi književnostiu kantonima sa hrvatskom većinom i u RS-u suizrazito nacionalni – skoro da nema književnikaiz Hrvatske i Srbije koji nije uvršten u čitanke, nabilo kom nivou obrazovanja – dovoljno je makarda je u teškim vremenima (a tih teških vremenakod nas ima na pretek) spomenuo domoljublje,otadžbinu ili rodni zavičaj.Osnovnoškolsko obrazovanje treba u potpunostiosloboditi od „nacionalne književnosti“(neka se time bave u srednjoj školi),od potrebe da se književnoteorijske zakonitostimoraju isključivo učiti na djelimadomaćih pisaca. Olabaviti NPP i dozvolitinastavnicima da sami biraju književne tekstovena osnovu kojih će raditi s učenicima.S druge strane, zanemarani su autori koji, uvjetenorečeno, pripadaju drugim konstitutivnimnarodima. Sistemsko ispiranje mozga na djelu,skrivanje informacija i ignoriranje isprepletenostiknjiževnosti (i kulture općenito) na ovim prostorima.Konkurs za udžbenike raspisuje samoFederalno ministarstvo obrazovanja i nauke i toza škole koje rade po federalnom NPP-u. Školekoje rade po hrvatskom nastavnom planu i programukoriste udžbenike iz Hrvatske, s tim štoih formalno izdaju u Mostaru, dodajući uz prethodneautore udžbenika i jednog autora iz BiH.U RS-u je do ove godine izdavanje udžbenika pripadaloZavodu za udžbenike koji je jedini mogaoizdati udžbenika za upotrebu u škola RS-a. Iako,formalno, najviše „demokratičnosti“ postoji uraspisivanju Konkursa za odabir udžbenika podokriljem FMON-a, praksa već nekoliko godinapokazuje kako je lako određivati koji udžbenici seodobravaju, a koji ne, pri čemu ne postoji odgovornostrecenzenta za obavljeni posao. Uzmenovac i povuče se. To što recenzent za iste stvariu različitim udžbenicima daje iste ocjene, to štone argumentira vlastite tvrdnje, to što zloupotre-bljava svoju poziciju nikako ne dotiče Ministarstvo– samo prešute cijeli problem.Kako dobiti bolju nastavu književnostiDa bi većina problema nestala potrebno je, prijesvega, postaviti drugačije obrazovne ciljevenastave književnosti koji će omogućiti učenicimada nauče čitati. Osnovnoškolsko obrazovanjetreba u potpunosti osloboditi od „nacionalneknjiževnosti“ (neka se time bave u srednjoj školi),od potrebe da se književnoteorijske zakonitostimoraju isključivo učiti na djelima domaćih pisaca.Olabaviti NPP i dozvoliti nastavnicima da samibiraju književne tekstove na osnovu kojih će raditis učenicima. Fakultete i akademije prilagoditipotrebama osnovnih i srednjih škola, povećatibroj časova i predmeta iz oblasti metodike i pooštritikriterije za sticanje prava na samostalan rads učenicima. A onda, skinuti s leđa književnostibreme „gajenja nacionalnog osjećaja“.No, ništa od svega navedenog neće biti ako saminastavnici i profesori ne mijenjaju postojeće stanjei ako ne budu spremni mijenjati svoj načinrada. To mogu početi raditi odmah.Foto: Almedin Zukić!TeMAT32(sic!)