šesti broj časopisa (sic!)

homesic!Cijenjeno čitalačko recipijentstvo, fajdo naše publikacije, istinoljubiva interpretativna zajednico,izvještavamo vas da autor Hadžija Roćko umal’ ne crknu, al’ u vrijeme što iznevjerilo nije svim silamavasemim ruh mu se povrati, pa uzevši mastionicu i pero on sroči sočan tekst:ZAFALU HADŽIJE ROĆKAE da mi je ko kazivo da se insanu vako more razgalit vala mu ne bi vjerovo pa da su mu sve ko biserkićene. A jes brate i lijepo, nemere se to ni kazat kako je. More insan sam zafaljivat i utjecat se što vakavrahutluk dočeka, elhamdulila jarabi šučur. Al da ne bude da kazujem zaskočečke i z brda-z dola, najboljeda ja sve to kako i jest bilo, i kako je red da se i rekne.Još za svog vakta Hadžija Kazafer-efendija mi je kazivo da na svijetu ima hiljadu bolesti i da je za svakuiladž dat, sam za jenu nije. Veli on tako meni, podavno je bilo, al ko da ga sad gledam, sjeo anam ubudžak, srče kahvu, odbija dimove, a sve se smješka onim svojijem brčićima; i veli ti on tada meni, data bolest, što za nju iladž nejma, i nije bolest za svakoga. Kahne Hadžija Kazafer-efendija dvaput, paveli, malo nas je kvalitetom dostojnih što bismo od tog mogli bit hasta, malo bogami. I još veli HadžijaKazafer-efendija, nije ta boljka ko što bolesti jesu, već se insanu na dušu golem tovar svali, naka gatuga spopane pa nit ije nit pije, nit žari nit se miri, već et, sam nako, hudi. E tako mi je to kazivo HadžijaKazafer-efendija, alahmurahmetelje, a ako nije bilo tako s mjesta se ne pomako.Al što će ti bit moj dragi, spopane ti ota tuga i mene. Gledam šta se radi, gledam kud se to iđe, pa velimsebi, bogami Hadžija nit je tvoje da se kvartaš, nit da urgiraš, nit da agetuješ, već je tvoje da prilegneš ipričekaš Azrailagu, alahumesaliveselim. Prostrem šiljte pod duvar, sklopim ruke na stomaku, stanemhudit. E tu ti ja anlajišem da mi je došlo ono što mi je Hadžija Kazafer-efendija, alahmurahtelje, kazivo.E kad je tako, velim, i neka je, bil-hajr-od-Boga-hajr. Uto ti me i jarani stadoše ičramit. Sve mi donoseprtokala, šerbe mi mute, hizmete mi, pa mi pripovijesti kazuju ne bil me ko razgovorli, al jok, moj dragi,ja ni mukajet. E kad tad ne otego papke, vala nikad neću.Al, šta će ti bit, saš ti čut. Odnekud izokola, bahnu mi neko jutro Hadžija Fišek, pa s vrata zavika: „Da sehalva pravi Hadžija, akobogda, biće slatke“. Gledam u njega a sve mislim, ja mamlazčine Allahu dragi,pa mu velim: „De ne zjali Hadžija, vidiš da sam se na ahiret spremio.“ Ondar ti on meni stane kazivat.Veli ti on meni da je u Sarajvo došo nakav hećim s Magreba, bir-iladž. Ćuda se događaju, iz Latinlukasvijet dolazi, i sve dođe goljo a ode gazija. A sve ti to on radi s nakvim inergijama, ko biva on te inergijuSpokoj nakon sejanse, ahbabi na okupu(sic!)63