šesti broj časopisa (sic!)

danas nadnaravno popularnim piscem, biti čak proglašen njegovim literarnim nasljednikom, 7 pohvalaje veća od svih postojećih literarnih nagrada i priznanja na našim prostorim, od bilo kakvog i bilo čijegkomplimenta, od bilo kakvog američkog, poljskog ili njemačkog izdavača.Muharem Bazdulj živi u Sarajevu i Travniku, od pisanja.Koncert. 81. Stil Koncerta ili golet jezika1.1. Prvi zamah‘’A onda je jednog dana vijest gromoglasno potvrđena. Da, koncert će biti održan!’’ 9 ; ili: ‘’Ulaznice su išleu dvije verzije...’’ (6). Prva stranica Bazduljevog romana obeshrabruje. A onda je jednoga dana... Nisuli posve izanđani ovakvi neorealistički intonirani zameci radnje? Nisu li odveć dosadni za savremenogčitaoca? Ulaznice su išle u dvije verzije... Ne bi li književni tekst morao nuditi zgoljnije formulacije. Dalje:‘’Karta za koncert bila je dizajnirana slično plakatu. Na njoj su bili još grandiozni žuti luk te rascvjetanamapa svijeta što je nalikovala na nekadašnju špicu dnevnika Televizije Beograd.’’ (6) Kako će posljednjurečenicu razumjeti čitalac koji je s rođenjem dovoljno zakasnio da bi upamtio špicu nekadašnje TV Beograd?Ili: kako će ovu rečenicu shvatiti poljski čitalac, rođen bilo kada? Bazdulj nam pokušava približitiizgled karte govoreći kako je bila dizajnirana slično plakatu, a sam plakat opisuje sa nekoliko književnonelijepih i odavno istegljenih pridjeva: plakat je plav, slova na plakatu su velika i crvena, a ekvator jedebel i bijel. 10 Jasno je da ovo nije podesan način opisivanja u tekstu koji pretenduje da bude umjetnički:u literarnom jeziku predmet se određuje sa neuobičajenim sklopovima odredaba, očuđenim jezikom,a nikako frazerstvom, niti nijansama iz dječije bojanke: plava, crvena i ostale flomasterske boje. Osimkorišćenja tih i takvih okoštalih oblika, Bazdulj od početka obremenjuje svoju priču i teretom najneliterarnijegjezičkog balasta: ‘’Bila je to stotinu i trinaesta noć koju je tu prespavao. Znao je to jer je vodiosvojevrsnu evidenciju. Na prozorskoj dasci nad svojim uzglavljem Marko je, naime, svake noći prije negobi ugasio svjetlo narisao crticu. Četiri male uspravne prekrižio bi jednom dužom horizontalnom: ovo jeoznačavalo jedan period od pet noći.’’ (10) Ili: ‘’Za nekoliko mjeseci ubijedio je roditelje da mu u potkrovljeprebace i video rekorder koji oni ionako praktično (!) nisu ni koristili.’’ (11) Kako su Markovi roditeljikoristili videorekorder ako ne praktično? Umjetnički? Dalje: ‘’Sejo je rođen na Grbavici. Rođen je zapravou Vojnoj bolnici, no odmah nakon izlaska iz porodilišta počeo je živjeti na Grbavici...’’ (15) Zašto Bazduljdopisuje ove prirepine? Dalje o Seji: ‘’Sejo je, naprotiv, volio Želju bez imalo sebeljublja. Željo je bio Željo,on je bio on, a on je volio Želju. Bila je to ljubav, prava ljubav, bez želje za vlastiti probitak.’’ (16) Ko jebio ko, i ko je koga volio, ova maglena rečenica teško može objasniti. Kao što ovih dvadesetak početnihstranica teško mogu objasniti zbog čega bi to – kako nas uvjeravaju neki – Bazdulj trebao biti hvalevrijedanpripovjedač.1.2.Drugi zamahTaj početni utisak: sumnju u Bazduljev umjetnički talenat, kasnije je bilo još teže odagnati. Rečenicekojima Bazdulj opisuje u svom romanu satkane su od nejakih, žargoniziranih sintagmi koje, uslijed svojepreučestale razgovornostilske upotrebe, ne mogu postići odgovarajuću estetsku snagu: ‘’ranjeni stadionsvog dragog Želje’’ (18), ‘’polako cupkao’’ (21), ‘’maskirna uniforma’’ (21), ‘’Pomalo nervozno je gledao...’’(21), ‘’Amra je bila jedna (!) od onih (!) slatkih (!) pametnih (!) cura koje potiho (!) pate što nisu rasne (!)ljepotice pa makar i glupe (!). Onižeg (!) stasa, no skladnog (!) tijela, one ipak zaludno (!) žude za visinomi mliječnim (!) tenom. U pretpubertetsko vrijeme one su obično male (!) vragolaste (!) zavodnice i platonskesrcelomke, no kad se probude hormoni potisnu ih dotad neprimjetne štrkljaste šutljivice.’’ (28), ‘’kraćacrvena kosa’’ (28), ‘’divan ljetni dan’’ (31) ‘’kariranim dekama’’ (35), ‘’karirana košulja’’ (43), ‘’dosada jebila kolosalna’’ (36) (dok smo sve ovo čitali), ‘’djetinjski naivan i čedan’’ (40), ‘’kosa i brada dobrano sijede’’8Ovdje ćemo se pozabaviti s prva dva Bazduljeva romana (Koncert i Đaur i Zulejha), koji su već nekoliko godina dostupni i domaćemi inostranom čitalaštvu, a već dugo su i okosnica Bazduljeve bibliografske riznice. Što se tiče ostaka Bazduljevog romansijerskogopusa: romana Tranzit, kometa, pomračenje (2007) i nedavno izišle Sjetve soli, čitaoca upućujem na prikaze: Saše Ćirića: AstronomijaBespuća, Beton br. 97 i Vladimira Arsenića: Fašizoidni rođendan i uzaludna priključenija, Elektronske novine, 5.9. 2010.9Koncert, V.B. Z., Zagreb, 2003, str. 5. U ovom radu i dalje ću koristiti ovo izdanje knjige, a iza svakog navoda u zagradi će biti iznačenbroj stranice.10Koncert, V.B.Z., Zagreb, 2003, str. 682(sic!)