šesti broj časopisa (sic!)

to čini bez zadrške, bez osvrtanja za eventualnimhigijenskim zgražavanjima knjiških čistunaca, viktorijanskizaodjenutih ruhom literarne nevinosti.U romanu Sveta knjiga vukodlaka Peljevin se suočavas izazovima perestrojke, s procesom prelaskaiz sistema komandnog gospodarstva u sistemotvorenog društvenog tržišta, pri tome bacajućireflekse na postmoderni postpolitički svjetonazorzacementiran postmodernističkim mehanizmomznanja. Sveta knjiga vukodlaka je dvostruko žanrovskikodiran roman. U prvom, okvirnom, planu toje fantastički roman, formalno realiziran na načinda se u realistički hronotop preupisuju fantastičkilikovi iz istočnoevropskih folklornih mitova. Takosu nositelji sižejnog toka vukodlaci, lisica A Huli(Riđa) i vuk Aleksandar Beli (Sivi). Nadljudska prirodavukodlaka, suštinski različita od svoje folklorneinterpretacije, u svojstvu svjetonazorskog obrascafiktivnog naratora omogućava izmještanje ustaljenihdruštvenih situacija iz ustaljenih formula društvenogjezika. Takva individualna disonanca bića(naratora) čije je saznanje nedostupnu ljudskomspoznajnom iskustvu smješta kompletnu društvenusituaciju u radikalno različit simbolički kontekstunutar kojeg ona može biti kritički promišljena.S tim zaključno, fantastičkim okvirom ostvarenje efekt očuđenja, jer distorzija unutar društvenegovorne situacije deautomatizira percepciju ravnodo dna. Na sižejnom planu Sveta knjiga vukodlakaje ljubavna drama s influencama špijunskog trilera.Fabula je vrlo jednostavna: agent ruske obavještajneslužbe FSB (vuk Aleksandar Beli) prostitutku(lisicu A Huli) spašava od nevolje ljute, e da bi sezaljubio sve legitimno po folklornoj proceduri, jeltekako i jest red i običaj. Potom nekoliko mirnihmjeseci sirove strasti, a onda služba riješi smaknutiAleksandra. A Huli odvlači ranjenog Aleksandrau tajno sklonište gdje se uz romantičnu njegunesretni rekonvalescent sretno oporavlja. Pooporavku, Aleksandar razumije svoju patriotskudužnost, te se odluči staviti na raspolaganje službi,državi i crkvi, budući se tek tu zna koja je njegovasvrha. A Huli ostaje sama, ali ništa zato, jer izljubavnog iskustva naučila je razumjeti odnos ja isvijet, te razvila koncepciju spasenja. I to bi bilo svešto se tiče fabule. Sve ostalo, „bitno“, događa se ugolemim pukotinama između dinamičkih motiva.Koncepcija žanrova fantastike i ljubavne dramedodatno je impregnirana organizacijom samognarativnog toka. Narativ je konstruiran kao knjigamemoara prostitutke/lisice A Huli, što u oba slučajafunkcionira kao narativni kliše, dakle sredstvo kojetehnički besprijekorno djeluje. Peljevin se i s timvješto poigrao, podmetnuvši pred rukopis komentareksperta/policijskog vještaka kojim je izrečenasumnja u njegovu autentičnost, tačnije, dijagnosticiranamu je apokrifna priroda. To hoće reći da jenaracija trivijalizirana u onoj mjeri u kojoj je potencijalničitalac estetski zainteresiran za intimni životjedne prostitutke ili intimni život jednog vukodlaka.Sve u svemu, unutar žanrovskog obrasca naracijaje apsolutno operativna. A sada o onome „bitnom“.Postmodernu ideju o društvenoj/kulturnoj/ontološkojdislociranosti Peljevin uspješno locira u njenomi samo njenom žargonom. Otuda je već i toksvijesti naratora-vukodlaka poliperspektivan, štoće reći da po jednoj premisi spada više numeriziranihunutarnjih glasova (kod A Huli četiri, ali historijapamti lisice koje su ih imale i do pedeset). Moždase pitate kako vukodlak donosi odluke; pa valjdakonsenzusom. No, nastranu to, ono što Peljevinaprvenstveno zanima je tehnologija tržišta: seksa,informacija, religije, nafte, terorizma, psihologije,nacionalnosti, umjetnosti, etc... Zapravo se o tome,ne bez ironije, neprestano govori u romanu, odpreludijskog samoubistva portfolij-menadžera dofinalne kadence šaolin-učitelja. Između toga šekspirologŠitmen, poslan od ruske obavještajne službepreobučen u islamskog ekstremistu, u Londonuse raznese htijući ubiti čečenskog pisca disidenta,britanski aristokrata lord Kriket (pokrovitelj liberalnedemokratije i tržišne umjetnosti) posvećen uokultistička znanja dolazi u Moskvu kako bi u crkviHrista Spasitelja osvjedočio dolazak supervukodlakai bude misteriozno ubijen, grupa ruskih specijalnihagenata (predočenih u fizičkim tijelima ruskihmafijaša) prevođena vukom u Naftonjesku ritualnomoli Rusku Majku da svoj narod daruje naftom, aelektronska pošta koju A Huli prima od svoji sestricaI Huli i E Huli donosi informacije o istovremenojsituaciji na Dalekom Istoku i „dalekom“ Zapadu.Peljevinu je uspjelo usvojiti žargon postmodernogpostpolitičkog društva i prokazati ga u njegovojbesadržajnosti, njegovoj hermeneutičkoj ispraznosti,sve od biznis psihologije, omiljenom štivujapija, do biznis filozofije otvorenog društva (npr.Frensis Fukujama). Kada misli merkantilnu funkcionaliziranostknjiževnosti Peljevin se ne zadržavasamo kod savremene umjetnosti, već rasvjetljavai merkantilnu funkciju savremenih interpretacijaknjiževnih klasika (Puškin, Tolstoj, Dostojevski,Andrej Beli, Majakovski, Nabokov, etc...), uspostavivšiironijsku distancu spram ekonomije tehnikaknjiževne recepcije. Kako bi upotpunio ironiju,Peljevin roman završava otvorenim krajem, bićeprepustivši čitaocu da i on ispuni svoju konzumerabilnufunkciju. Rijetki su pisci kojim uspijevaprikazati duh epohe, transponirati sliku društvenegovorne situacije u umjetnički organizovan tekst.Peljevinu to uspijeva potpuno, on „heterogeno“cijelo duha postmoderne epohe dijeli bez ostatka.Jedino ostaje nedoumica kod pitanja da li je tomaksimum ovog tipa literature, ili ona može iskoračitipreko granica ironije.12(sic!)