šesti broj časopisa (sic!)

Sve ovo govori da je nužna hitna korekcijanastavnog plana i programa iz maternjeg jezikai književnosti za osnovnu (devetogodišnju)školu. Književnost i upućivanje osnovoškolaca uknjiževnost moralo bi biti jedno od važnijih društvenihpitanja. (Uistinu, ne radi se o upućivanjuosnovnoškolaca u književnost nego o upućivanjuu nacionalizam, putem književnosti. /U nacionalizamshvaćen kao ideologija koja homogenizujepojedince okupljajući ih oko zajedničkih mitova,jezika, tradicije, religije, prošlosti, simbola./ To seupućivanje provodi neskriveno i snažno na teritorijibivše SFRJ od pobjede nacionalista na izborima1990. /Valjda je zato uzeta ta godina kao ekskluzivna./U njemu su srpski i hrvatski nacionalizamdaleko odmakli ispred bošnjačkog.Ako su hitne korekcije nužne da bi se taj razmaksmanjio, tako što bi se prihvatili metodi “starijih”nacionalizama, onda bi se to u ovom pozivu trebalojasno reći. Ukoliko to ipak nije slučaj, onda bi seprije prebrojavanja pisaca u programima i brkanjapoezije s geografijom trebalo javno raspravljatio ciljevima i standardima obrazovanja, i oobavezama koje je država pred Vijećem Evrope2002. godine preuzela i do danas nije ispunila.)U tom smislu, želimo da se, u okviru ovogodišnjihSarajevskih dana poezije (11.-16. maj 2010. godine)pokrene Javna rasprava o nastavnom planui programu maternjeg jezika i književnosti zaosnovne škole (1.-9. razred). U Raspravi bi sudjelovaliprofesori iz oblasti pedagogije i metodologije(Valjda: metodike!) dječije književnosti, bh. pisciza djecu, predstavnici sarajevskog Pedagoškogzavoda (pozivi za sudjelovanje bi bili upućeni idrugim pedagoškim zavodima u BiH) te predstavnicinadležnih ministarstava obrazovanja.Javna rasprava imala bi, zapravo, karakter okruglogstola, da ne kažemo naučnog skupa, gdje bise podnijeli prigodni referati, saopćenja, mišljenja,što bi pomoglo pravovremenom rješavanju ovogagorućeg školskoedukativnog problema. Ovomprilikom Vas pozivamo da svojim prisustvom,pitanjima i sugestijama doprinesete uspješnostijavne rasprave.(U raspravi bi svakako trebali učestvovati i autoriudžbenika i recenzenti, roditelji i predstavnicinevladinih organizacija koje se bave obrazovanjem,izdavači i urednici lektira, kao i istraživačikoji su objavili rezultate istraživanja o ovoj problematici.U raspravi, međutim, koja je održanana Pedagoškoj akademiji u zakazano vrijeme, uzprisustvo 40 na početku i 25 na kraju zainteresovanih(privedeni studenti pedagogije su do krajasvi iscurili u vedro majsko podne) učestvovalo jenekoliko pisaca, nekoliko nastavnika, po jednapredstavnica Federalnog ministarstva i Kantonalnogprosvjetno-pedagoškog zavoda, dva univerzitetskaprofesor i potpisnik pisma. Raspravaje trajala nepuna dva sata, a završila se čitanjemi usvajanjem (glasanjem! kao u staroj dobroj tradicijipartijskih aktiva) ranije pripremljenih zaključaka,koji nisu bili u vezi sa barem polovinomizlaganja. Na taj način pismo ranije razaslato namnogobrojne adrese prošlo je kroz društvenuinicijaciju i postalo spisak zahtjeva šire stručne inaučne javnosti.Kome je najoporija izuzetost pisaca iz lektire?Na koje se ranije programe misli - prije1990? Kako se određuje dovoljnost zastupljenostipisaca u lektiri? Po broju kartica,po broju riječi, proporcionalno opusu? Kojimkriterijima je sačinjen ovaj spisak izostavljenihi nedovoljno zastupljenih pisaca iz BiH?Jesu li se stavila u neki bubanj imena svihpisaca, pa je neko izvukao 14. Ili se tražiloda imena počinju sa A, F, H, I, K, M, Š, Z? Ilije bilo obavezno samo to da sadrži vokal i uimenu ili prezimenu? /Onda bi Kemal Cocoispao iz lektire./Poziv na raspravu, a ni usvojeni zaključak (naodržanoj raspravi, u zakazano vrijeme i na zakazanommjestu, uz pristustvo 30-ak nastavnika,studenata, pedagoga i pisaca), ne izjašnjavaju seo obrazovnom sistemu u BiH, ne komentarišuZakon o obrazovanju, ne adresiraju jasno odgovornostza nezadovoljavajuće stanje, ne spominjuproblem segregacije i asimilacije i ne bave se(sic!)37