uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Razlike u signalnim lipidnim domenama mozga pastrve i šarana...<br />
Slika 1. Struktura gangliozida GM2<br />
105<br />
Dugo se mislilo da bi promjene sastava gangliozida mogle biti pokazatelj njihove funkcije.<br />
Pomna je analiza sastava glikolipida odraslog ljudskog mozga otkrila da količina i<br />
sastav slabo varira ovisno o dobi, dok su izraženije razlike u pojedinim regijama (Kračun<br />
i sur. 1984; Svennerholm i sur. 1994). Omjer a/b udjela gangliozida iz metaboličkih puteva<br />
a i b kreće se od maksimalnih 2,7 u gyrus dentatusu do minimalnih 0,36 u cerebralnom<br />
korteksu. Do značajnih promjena količine i sastava glikolipida dolazi u patološkom<br />
stanju poznatom kao Alzheimerova bolest (Svennerholm i Gottfries 1994). Studije koje<br />
su pratile razvoj mozga kroz tipične razvojne procese, došle su do konkretnijih spoznaja;<br />
GD3 je tipičan za ranu proliferaciju neurona i glija stanica; GM3 i GM1 pojavljuju se<br />
tijekom rane mijelinizacije, količina im raste dok taj proces ne dosegne zrelost, a počinje<br />
opadati tijekom starenja i svih procesa koje karakterizira demijelinizacija; GD1a<br />
je marker sinaptogeneze; GT1b je tipičan za sve zrele neurone, dok su polisijalo forme<br />
gangliozida karakteristika neurona koji migriraju na svoja mjesta tijekom razvoja mozga<br />
(Rösner 2003; Yu i sur. 1988). Ništa informativnije nisu bile ni studije mišjih mutacija<br />
(Seyfried i sur. 1976; Seyfried i sur. 1983; Irwin i sur. 1985). Evolutivne su studije pokazale<br />
da je sastav i količina gangliozida gotovo ista od gmazova i ptica do čovjeka, a<br />
drastične se razlike pojavljuju samo na prijelazu između nižih i viših kralježnjaka (Hunter<br />
i sur. 1981). Karakteristična iznimka od uniformnosti u građi glikolipida i ostalih glikokonjugata<br />
viših kralježnjaka jest ljudska mutacija hidroksilaze koja konvertira nukleotidni<br />
donor CMP-Neu5Ac u CMP-Neu5Gc te dovodi do potpunog nedostatka jedne od dviju<br />
formi sijalinske kiseline, čovjek ima samo N-acetilneuraminsku kiselinu (Neu5Ac), dok<br />
sve ostale životinjske vrste mogu imati i N-glikolineuraminsku kiselinu (Neu5Gc) (Muchmore<br />
i sur. 1998).
Change language