uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova

Okolišni aspekti akvakulture s posebnim osvrtom na organski otpad i ...
Slika 3. Stopa rasta u odnosu na povećanje indeksa konverzije hrane i njenu učinkovitost
Što je hrana probavljivija, to će njena ugradnja u biomasu biti veća, a samim tim će biti
manji unos organskog otpada u okoliš. S druge strane pridržavanje osnovnih postulata
ispravne hranidbe može rezultirati također pozitivnim ekološkim i gospodarskim učincima,
dok se njihovim zanemarivanjem riskira ekološka i ekonomska održivost takve
uzgojne prakse. Pogubna je praksa „prejedanja“, odnosno maksimalnog unošenja hrane
do sitosti (ad libitum). Koliko je god ovakva praksa česta, ona je još više štetna jer se
nepotrebno unosi oko 20 posto hrane koja neće biti probavljena niti metabolizirana.
Naime prejedene ribe zbog prenapregnutosti probavnog sustava pojačavaju peristaltiku,
što uzrokuje ubrzanu fekaciju i izbacivanje u okoliš fecesa bogatog organskim sadržajem.
Stoga je preporuka da se umjesto maksimalne hranidbe prakticira optimalna. Jednako
tako, rasap hrane posljedica je neusklađenosti unošenja hrane sa stvarnim fiziološkim
potrebama uzgajanih organizama. Te su potrebe posljedica s jedne strane ekoloških
čimbenika a s druge i njihove specifične biologije, napose ponašanja kao odgovora na
vanjske čimbenike. Taj specifični odgovor uzgajanih organizama na unos hrane može se
pratiti na razini sata, dana ili mjeseca te ga zbog ekološke prevencije i poboljšanja ekonomskih
učinka proizvodnje treba maksimalno uvažavati (Slika 4.).
49