uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova

88 D. Oraić, S. Zrnčić
UVOD
Proizvodnja u akvakulturi jedan je od najbrže rastućih izvora hrane u svijetu, a predviđa
se da će se rast nastaviti i u budućnosti. Ulov riba i ostalih vodenih organizama u svijetu
se procjenjuje na 90 milijuna tona godišnje i ne predviđa se održiv rast ulova iznad 100
milijuna tona, u odnosu na očekivanja da će uzgoj riba i drugih vodenih organizama rasti
i u sljedećim dekadama (FAO, 2005).
Kao ozbiljna se prijetnja i značajan financijski teret u proizvodnji riba ističu gubici uzrokovani
bolestima, te se bez iznimaka naglašavaju mjere preventive kao najbolji način
borbe u suzbijanju šteta od bolesti u akvakulturnoj proizvodnji. Za pravilan izbor i djelotvornu
primjenu preventivnih mjera nužno je objektivno prosuditi specifičnosti svake
proizvodnje u odnosu na vrstu koja se uzgaja, izbor tehnoloških načela te uvjeta okoliša.
Poznavanje i uvažavanje ranijih iskustava, znanja i istraživanja značajno pridonosi i
olakšava prosudbu i predviđanje mogućih problema, posebice u području prevencije i
suzbijanja bolesti (Oraić i sur., 2001).
KAVEZNI UZGOJ RIBA
Kavezi za ribu najranije su se počeli primjenjivati u jugoistočnoj Aziji gdje su ih ribari
koristili za čuvanje žive ulovljene ribe u kraćem periodu nakon ulova. Primjena kaveza
za uzgoj riba radi povećanja težine i veličine započela je u ranim godinama 20. stoljeća.
Kavezni je uzgoj riba u svijetu danas široko raširen i primjenjuje se u morima, jezerima te
na drugim vodenim površinama poput akumulacija. Važna su istraživanja koja svjedoče
o pogodnosti pojedinih vrsta riba za kavezni uzgoj. Temeljna je značajka ove tehnike
uzgoja riba visoka gustoća po jedinici volumena te gotovo bez iznimke, hranjenje kompletnom
hranom.
Jedna od vrsta za koju se do sada i u praksi potvrdilo da je pogodna za kavezni uzgoj je
i šaran (Cyprinus carpio). U 2002. godini svjetska je proizvodnja šarana procijenjena na
3,2 milijuna tona, a vrijednost na 2,9 milijardi USD (FAO, 2005). Proizvodnja šarana u
Republici Hrvatskoj ima dugu povijest i značajno sudjeluje u akvakulturnoj proizvodnji.
Unatoč stoljetnoj tradiciji i nesumnjivom potencijalu, ekonomska zbivanja, Domovinski
rat i novi trendovi doveli su do izrazitog pada proizvodnje šarana. Uspoređujući podatke
za godine 1980. i 2005., površine šaranskih ribnjaka u eksploataciji gotovo da su prepolovljene,
a proizvodnja konzumnog šarana je 73 posto niža te je 2005. godine iznosila
2,180 tona. Ipak, u usporedbi sa 2004. godinom i nekoliko prethodnih, proizvodnja se
povećava, ali je put do količina koje su se proizvodile u 80-ima jako dug (Božić i sur.,
2007). Novi tehnološki pristupi, kao što je kavezni uzgoj, kojima se i neki novi, dosada
neiskorištavani vodeni resursi mogu iskoristiti za uzgoj, mogli bi ubrzati približavanje
nekadašnjoj proizvodnji. O zanimljivosti kaveznog uzgoja šarana svjedoče i istraživanja
rezultata uzgoja i druge spoznaje o tom tipu proizvodnje ove vrste u zemljama regije.