uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
40 I. Katavić<br />
kroz <strong>uzgoj</strong> pastrve u protočnim kopnenim sustavima iako je bilo i pokušaja njenog kaveznog<br />
<strong>uzgoj</strong>a u moru (Teskeredžić i Edwards, 1986). Osamdesetih godina prošlog stoljeća<br />
započelo se s kaveznim <strong>uzgoj</strong>em lubina i komarče (Vodopija i Miljak, 1981), a od 1996.<br />
godine u nacionalnu se marikulturu uvodi i kavezni <strong>uzgoj</strong> tuna (Katavić i sur., 2003).<br />
Pastrvski <strong>uzgoj</strong> općenito ima prirodna ograničenja u raspoloživim slatkovodnim izvorima,<br />
a <strong>uzgoj</strong> toplovodnih vrsta, ponajprije šarana, vrlo je zahtjevan u korištenju kopnenog prostora.<br />
Nasuprot njima, <strong>uzgoj</strong> školjkaša ima velike neiskorištene potencijale, uz napomenu<br />
da ta proizvodnja ponajprije ovisi o čistom i zdravom morskom okolišu, odnosno postizanja<br />
visokih higijensko-sanitarnih standarda, uključujući i sustav sljedivosti (engl. tracebility).<br />
Brojni su zaštićeni zaljevi, uvale i kanali idealne lokacije za <strong>uzgoj</strong> kvalitetne morske<br />
<strong>ribe</strong> u plutajućim kaveznim instalacijama, premda pučinske tehnologije koje su testirane<br />
kroz intenzivni <strong>uzgoj</strong> tuna čine realnu opciju daljnje ekspanzije nacionalne marikulture.<br />
Toplovodni <strong>uzgoj</strong> zauzima oko 12.000 ha ribnjačarskih površina u kojima dominira šaranska<br />
proizvodnja s produktivnošću 500 do 1000 kg/ha. Proizvodnja je umnogome ovisna<br />
o promjenjivim okolišnim uvjetima i u mnogim slučajevima stradava od prirodnih<br />
nepogoda, uključivo i predatora poput ribojedih ptica, te se kao takva ne može smatrati<br />
sigurnom niti dugoročno održivom.<br />
Zahvaljujući naglom porastu <strong>uzgoj</strong>a tuna (5500t), proizvodnja u marikulturi doseže<br />
12.000 t, među kojima <strong>uzgoj</strong> lubina i komarče oko 3500t (Statistički podaci, Uprava<br />
ribarstva, 2008). S vrijednošću izvoza koja prelazi 100 milijuna USD marikultura postaje<br />
važan ekonomski sektor, ali i značajan socijalni čimbenik u naporima da se poveća stopa<br />
zapošljavanja obalnih i otočnih zajednica.<br />
U RH, kao i u gotovo svim zemljama, razvoj intenzivne marikulture prati rastuća zabrinutost<br />
za njenu ekološku održivost, pribavljajući joj tako negativni razvojni predznak<br />
u sučeljavanju s drugim korisnicima obalnog prostora. Ispravno planirana i nadzirana<br />
akvakulturna proizvodnja može rezultirati značajnim socijalnim i gospodarskim učincima.<br />
Rezultati praćenja utjecaja uzgajališta <strong>ribe</strong> na okoliš, ponajprije lubina, komarče<br />
i tuna, ukazuju na posve umjeren utjecaj na kemizam vode, dok je učinak na bentoske<br />
zajednice kao i kemizam sedimenta izraženiji (Kušpilić i sur., U: CIESM, 2007). Intenzitet<br />
utjecaja uzgajališta na okoliš ovisi o količini i sastavu <strong>uzgoj</strong>em proizvedenog otpada<br />
i osjetljivosti predmetnog ekosustava. Brojne studije upozoravaju na rizike eutrofikacije<br />
kao „biološke posljedice obogaćivanja nutrijentima, a koja se manifestira u promjenama<br />
biomase i strukture fitoplanktonskih zajednica“ (GESAMP, 1996). U područjima sa slabom<br />
dinamikom izmjene vodenih masa utvrđena je pozitivna relacija između unesenih<br />
nutrijenata koji su posljedica <strong>uzgoj</strong>a i povećanja fitoplanktonske biomase (Aure i Stigebrandt,<br />
1990; Clement i sur., 2001). Mnogi se od tih negativnih učinaka akvakulture na<br />
okoliš mogu spriječiti ili umanjiti dobrom praksom upravljanja, napose primjenom inovativnih<br />
zootehničkih rješenja i smještanjem <strong>uzgoj</strong>nih instalacija u povoljne zone. Slijedom<br />
dosadašnjih iskustava, kao i rezultata praćenja promjena u okolišu koje su posljedica <strong>uzgoj</strong>nih<br />
aktivnosti, izvršene su znatne intervencije u zakonodavnoj regulativi koja regulira<br />
ovu problematiku u RH. Tako su integralnim planiranjem u nekim županijama izvršena<br />
zoniranja potencijalno pogodnih područja za <strong>uzgoj</strong> (Katavić i sur., 2005), definirane su<br />
minimalne dubine za postavljanje kaveza, kao i ostali biofizikalni čimbenici, a pritom se<br />
vodilo računa o sigurnosti plutajućih instalacija s jedne strane te zadovoljenju bioekoloških<br />
potreba uzgajanih vrsta s druge strane.
Change language