uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova

Bolesti šarana – opasnosti u kaveznom uzgoju
ribe i rastom temperature okoliša. Oboljela se riba okreće u vodi te često dolazi do nekih
uronjenih predmeta i češe se uz te površine zbog iritacije kože koju uzrokuje parazit.
Uočava se pojačano lučenje sluzi, iskrzane peraje, škrge su otečene, a mikroskopskom
se pretragom može utvrditi hiperplazija sekundarnih škržnih lamela, nekroze i druge promjene.
Paraziti iz roda Cryptobia također izazivaju infekcije kože i škrga, ali i probavnog
sustava. Ipak se za uzgoj šarana do sada najčešće kao problem navodi C. branchialis
koji se prenosi direktno s ribe na ribu, a u slučaju visoke koncentracije organske tvari u
vodi može se brzo namnožiti i izazvati oštećenja na škrgama u tolikoj mjeri da izazovu
ugušenja i visoki mortalitet. Iz ovog su roda i krvni paraziti Trypanoplasma borelli koji u
nepovoljnim okolnostima izazovu iscrpljenost i anemiju, a Trypanosoma danielewskyi je
potencijalno opasna za mlađ (Fijan, 2006).
Bolest izazvana parazitom Ichthyophthirius multifiliis opisana je u svim dijelovima svijeta
gdje se uzgajaju ribe pa tako i u suptropskim i subartičkim područjima. Čini se da I. multifiliis
parazitira na svim slatkovodnim ribama i nema podataka o vrstama koje su prirodno
otporne iako postoje razlike u osjetljivosti među vrstama. Neki autori pretpostavljaju da
postoje fiziološki sojevi parazita koji ovise o temperaturi okoliša. Bolest se javlja u doba
godine kada su uvjeti za brzo umnažanje parazita najpovoljniji. Pogodovni su čimbenici
za širenje bolesti gustoća populacije u uzgoju, stres, loši parametri okoliša i temperatura.
Više temperature ubrzavaju razvojni ciklus parazita. Tijekom infekcije paraziti se najčešće
javljaju na dorzalnoj površini i na škrgama. U početku infekcije ribe se skupljaju na
dotoku svježe vode kako bi izbjegle kontakt sa slobodnoplivajućim terontima te trljaju
tijelo o predmete u vodi ili rubove objekta zbog iritacije kože i škrga. Često plivaju brže
nego što je to uobičajeno, iskaču iz vode te brzo odmiču škržne poklopce pokušavajući
dobiti više kisika. U uznapredovalim stadijima su letargične i prestaju uzimati hranu. Kod
blagih se infekcija na površini ribe može uočiti nekoliko bijelih točaka, a kod žešćih je
površina kože prekrivena bijelim točkama poput griza. Ona područja na kojima je došlo
do promjene na koži često su područja sekundarnih bakterijskih i gljivičnih infekcija.
Osim toga prisutna je i pojačana sekrecija sluzi. U uzgoju šarana česte su ektoparazitoze
izazvane trepetljikašima Trichodina, Trichodinella, nametnicima iz roda Chilodonella,
kao i trepetljikašima s prihvataljkom iz rodovaa Apiosoma i Epistylis koji redom u malom
broju nisu opasni, ali pogoršanjem uvjeta za ribu brzo se umnožavaju, otvaraju put
sekundarnim bakterijskim i gljivičnim bolestima, a inficirane ribe gube apetit, mršave i
ugibaju. U kaveznom uzgoju šarana problemi bi mogli biti uzrokovani i praživotinjama
izazvanima upalom crijeva koja nastupi umnažanjem kokcidija vrste Goussia carpelli,
kao i kokcidioznom čvorićavosti crijeva u šarana izazvanom vrstom G. Subepithelialis
(Molnar, 1995).
Više od 1250 vrsta Myxosporidia opisano je u tkivima i organima slatkovodnih, morskih
riba te vrsta koje žive u bočatoj vodi. Neke su vrste specifične za određene domaćine, dok
se druge javljaju u mnogih vrsta. Patogenost im također varira s obzirom na vrstu, uglavnom
su patogenije histozoične vrste (u tkivima) od celozoičnih (u tjelesnim šupljinama).
Upala ribljeg mjehura u šarana izazvana parazitom Sphaerospora renicola proširena je u
uzgojima šarana u Europi i Izraelu. Bolest se javlja u oko 70 posto populacije šaranskog
mlađa. Pseudoplazmodiji žive u lumenu bubrežnih tubula tvoreći spore koje se izlučuju
u okoliš te inficiraju međudomaćina, najvjerojatnije nekog tubificida dna preko kojeg se
bolest prenosi na novu generaciju šaranskog mlađa. Velike količine sporogenih stadija
91