uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova

Okolišni aspekti akvakulture s posebnim osvrtom na organski otpad i ...
sadržaj C i zahtijevaju puno kisika za oksidaciju. Uzgojna površina kamenica po svakom
četvornome metru proizvodi 1.5 do 2,0 kg organskog sedimenta svaki dan, a riblja farma
100 kg godišnje.
Jedna je od teškoća u studiju utjecaja hipernutrifikacije proistekle iz intenzivnog uzgoja
na okolne vode činjenica da ti nutrienti, ponajprije N i P, ulaze u akvatički ekosustav i
drugim antropogenim aktivnostim s kopna, prije svega donosima riječnih tokova, ispiranjem
kišama, gradskim kanalizacijskim ispustima te, konačno, kroz aktivnosti povezane
s turizmom.
Procijenjeno je da u odnosu na gradske, industrijske, riječne i druge unose s kopna, u
bilanci ukupno unesenih nutrijenata marikultura na istočnoj obali Jadrana pridonosi s
devet posto N i tri posto P (Kušpilić, 2005). Pitta i sur., (1999) utvrdili su unos nutrijenata
intenzivnom akvakulturom za istočni Mediteran sedam posto N i deset posto P. Premda
je NO3-N općenito smatran ograničavajućim čimbenikom primarne produkcije u najvećem
broju svjetskih mora, nekoliko je studija potvrdilo da je u Sredozemlju fosfor glavni
ograničavajući nutrijent (Bethoux i sur., 1998; Ignatiades i sur., 2002).
Premda se gotovo 50 posto C izlučuje kroz škrge, on ipak ima ograničen utjecaj na prirodni
vodeni okoliš. Amonijak predstavlja do 70 posto ekskrecije N kod bivalvija i 85 do
90 posto kod ribe, dok se ostatak izlučuje u obliku uree, kreatinina i drugih kompleksnih
dušičnih molekula. Amonijak se brzo oksidira preko nitrita i gotovo netoksične nitrate.
Izlučivanje je fosfora u obliku ortofosfata općenito nisko, 10 do 20 posto od konzumiranog
kod riba i pet posto kod bivalvija. Općenito, 40 do 45 posto unesenog dušika ostaje u
ribama i dva do pet posto u školjkašima.
ZAKLJUČAK
Nema dvojbe da akvakultura može dovesti do promjena u biofizikalnim svojstvima vodenog
stupca i sedimenta, jednako tako i do promjena u bentoskim naseljima dna. Međutim
intenzitet, kao i prostorna skala tog utjecaja, ovisi o geomorfološkim obilježjima uzgajališta
te napose o hidrografskim svojstvima lokaliteta. U cjelini je posve umjeren utjecaj
uzgajališta na kemizam vodnog stupca i fitoplanktonsku biomasu. Utjecaj na bentoske
zajednice, posebno livade morskih cvjetnica i fizičko-kemijska svojstva sedimenta znatno
je naglašeniji, ali vrlo ograničen na područje neposredne blizine uzgajališta. U karakterizaciji
ovih utjecaja treba imati u vidu sličnosti i razlike između zona za uzgoj, tip marikulturne
proizvodnje, kao i primijenjene zootehničke i upravljačke mjere na uzgajalištu.
Fleksibilna, optimalna i potpuno kontrolirana hranidba primjerena istinskim potrebama
uzgajanih organizama temeljna je mjera za smanjenje nepotrebnog rasapa hrane i organskog
opterećenja okolnog ekosustava.
LITERATURA
1. Angel, D. L., Krost, P., Silvert, W. L. (1998): Describing benthic impact of fish
farming with fuzzy sets: theoretical background and analytical methods. J. Appl.
Ichtyol., 14(1-2), 1-8.
2. Aure, J., Stigebrandt, A. (1990): Quantitative estimates of the eutrophication effects
of fish farming on fjords. Aquaculture 90, 135-136.
51