uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova

Okolišni aspekti akvakulture s posebnim osvrtom na organski otpad i ...
visoke gustoće uzgajanih organizama u ljetnom razdoblju drastično smanjuje, na što se
nadovezuje povišenje razine CO2 koji je u osnovi toksičan. Stoga je degradacija kvalitete
vode kao posljedica krutog ili topivog otpada neizostavno povezana sa smanjenjem otopljenog
kisika, što rezultira negativnim učincima na uzgajane organizme.
Razgradnja organske tvari može znatno smanjiti koncentraciju kisika u uzgajalištu i tako
biti izravna prijetnja, ne samo uzgajanim organizmima nego i okolnom ekosustavu. Ta
mikrobna razgradnja putem heterotrofnih bakterija rezultira nastankom anorganskih, dušičnih
i fosfornih spojeva i CO2. U aerobnim se uvjetima pomoću autotrofnih nitrificirajućih
bakterija amonijak prevodi u nitrite, potom u nitrate koji se zajedno s ugljikom
mogu izravno integrirati u složeni prehrambeni lanac. Dok fitoplankton može koristiti
samo otopljene organske tvari, heterotrofne su bakterije kompetitivnije jer koriste i neotopljene
organske tvari. Stoga je razumljivo da u uvjetima ograničene koncentracije C s
dominacijom N i P profitiraju alge. Naprotiv, ako je visok sadržaj ugljika, a fosfor i dušik
su u minimumu, tada su alge manje kompetitivne. Razumljivo je stoga da unos nutrijenata
preko akvakulture potiče primarnu produkciju fitoplanktona, a time i koncentraciju kisika
koja je sastavni dio fotosintetskih procesa.
Dinamika izmjene vodenih masa na uzgajalištu izravno utječe na bilancu nutrijenata
(N/P: ulaz/izlaz). Ako je ta razlika pozitiva, za nutrijente dimenzije rasta fitoplanktonske
biomase ovisit će o nutrijentu u minimumu, svjetlu i bio-ekološkim ograničenjima maksimalne
brzine rasta fitoplanktona. Uz prirodnu predaciju, disperzija novostvorene fitoplnktonske
biomase zbog intenzivne je dinamike jedan od razloga što hipernutrifikacija
(obilje nutrijenata) ne rezultira obveznom eutrofikacijom (proliferacija fitoplanktonske
biomase). Potrebno je također prepoznati povezanost oksidacijskih procesa i dinamike
izmjene vodenih masa. S obzirom na to da nitrificirajuće bakterije imaju razmjerno spori
rast, u području intenzivnog lateralnog pridnenog transporta i brze izmjene vode smanjivat
će se bakterijska biomasa, a kao posljedica toga i oksidacija amonijaka preko nitrita
u nitrate.
Biološka osnova proizvodnje otpada u akvakulturi
Ribe, rakovi i školjkaši su heterotrofni organizmi s obzirom na to da životnu energiju i
rast ostvaruju hranjenjem s kompleksnim hranjivima. Hranidbene su potrebe za nutrijentima
(proteini, lipidi, ugljikohidrati, minerali i vitamini) i kisikom specifične za pojedine
vrste pa čak i za razvojne stadije pojedine vrste.
U usporedbi s kopnenim životinjama, akvatički organizmi imaju specifične prilagodbe.
Budući da su polikilotermni, njihove su energetske potrebe do deset puta niže od sisavaca
(homoiotermi) koji moraju održavati tjelesnu temperaturu na konstantno visokoj razini.
Kako stare, kapacitet metaboliziranja bjelančevina i lipida znatno se mijenja. Tako tisuću
5-gramskih pastrva treba dvostruko više energije za prirast u biomasu nego pet jedinki od
kilograma (Dosdat, 2000).
Ugradnjom jednog dijela ingestiranih molekula u tkivo ribe ostvaruju rast praćen povećanjem
tjelesne biomase (anabolizam), dok se preostali dio transformira u toplinu i izlučevine
(katabolizam). Brojne su studije potvrdile kako se samo mali dio (manje od 20 posto)
hranom unesenog N i P ugradi u tkivo, tako da veći dio otopljenih nutrijenata završava
u vodenom stupcu. Rijetko se dogodi hipernutrifikacija širih razmjera pa je i promjena u
kemizmu vode posve ograničena na neposrednu blizinu uzgajališta, s još manjim znaci-
43