uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Koi herpes viroza šarana<br />
Karakteristike i putevi širenja infekcije uzrokovane KHV-om<br />
U zaraženoj populaciji javlja se veoma visok udio morbiditeta (100%) s mortalitetom do<br />
90 posto (Dishon i sur. 2005). Bolest se javlja pri temperaturama vode od 17 do 27 o C.<br />
Obolijevaju sve dobne skupine šarana, međutim primljiviji je mlađ. Do sada je u polikulturi<br />
bolest uočena samo u šarana iako su rezultati istraživanja Bergmanna i Kemptera<br />
(2007) potvrdila da KHV-om mogu biti inficirane sljedeće vrste riba: zlatni karas (Carassius<br />
auratus auratus), karas (C. carassius), amur (Ctenopharyngodon idella), sivi tolstolobik<br />
(Aristichthys nobilis), srebrni tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix), linjak<br />
(Tinca tinca), som (Silurus glanis), šaran (Cyprinus carpio), nosara (Vimba vimba) i kečiga<br />
(acipenseridae, A. gueldenstaedtii, A. oxyrinchus, A. ruthenus). Od nabrojenih vrsta,<br />
sve mogu prenijeti infekciju KHV-a na šarana osim srebrnog i sivog tolstolobika, soma,<br />
nosare i acipenserida. Vektor infekcije može biti voda, fekalni materijal, sediment ili se<br />
prenosi direktno s <strong>ribe</strong> na ribu (Dishon i sur. 2005, Hartman i sur. 2004). Ulazna su vrata<br />
infekcije najvjerojatnije škrge (Dishon i sur. 2005) i crijevo (Haenen i sur. 2006). Virus<br />
se umnaža u crijevu i bubregu inficirane <strong>ribe</strong> (Dishon i sur. 2005). Smrt nastupa jedan do<br />
dva dana nakon pojave prvih kliničkih simptoma bolesti (Hartman i sur. 2004). Zaražene<br />
<strong>ribe</strong> obolijevaju šest do 24 dana nakon infekcije pri temperaturama povoljnim za razvoj<br />
infekcije (Dishon i sur. 2005) koje variraju od 17 do 26°C; 18 do 27°C; 18 do 25°C; 22 do<br />
26°C i 18 do 28°C (Haenen i sur. 2004, Hartman i sur. 2004, Ronen i sur. 2003, Perelberg<br />
i sur. 2003). Virus može u nekih primjeraka izazvati latentnu ili slabu perzistirajuću infekciju<br />
i takve životinje mogu biti trajni izvor infekcije (St-Hilaire i sur. 2005). Izvan <strong>ribe</strong><br />
može preživjeti nekoliko tjedana, a u vodi preživljava četiri do najdulje 18 sati (Perelberg<br />
i sur. 2003). Virus je stabilan u vodi i blatu pri temperaturi od 21 o C i može inficirati ribu.<br />
Klinički se znakovi gube pri temperaturama ispod 13 o C (Hedrick i sur. 2005) i iznad 30 o C<br />
pa <strong>ribe</strong> kojima se povisi temperatura vode iznad tog limita često preživljavaju infekciju<br />
(Ronen i sur. 2003). Virus je moguće izdvojiti sedam mjeseci nakon infekcije iz škrga,<br />
bubrega, slezene i leukocita (Haenen i sur. 2006).<br />
Klinički znaci<br />
Klinički su znaci bolesti nespecifični i često brojne inficirane <strong>ribe</strong> ugibaju perakutno<br />
(Hartman i sur. 2004, Goodwin 2003). Oboljele <strong>ribe</strong> obično prestaju uzimati hranu, imaju<br />
poremećaj orijentacije i plivanja, ne reagiraju na podražaj i često „vise“ u vodi. Disanje<br />
im je poremećeno, a na koži i škrgama moguće je uočiti velike količine sluzi koja se<br />
gruša.<br />
Vanjske promjene<br />
U oboljelih je riba moguće uočiti krvarenja po škrgama uz svijetla područja s umjerenom<br />
do jakom nekrozom, mršavost, endoftalmiju, mrlje po koži uz oštećenja (Bretzinger i sur.<br />
1999, Haenen i sur. 2004, Hoffman i sur. 2004). Lezije su prekrivene povećanom količinom<br />
sluzi. Na osnovama peraja uočljiva su krvarenja te lezije peraja.<br />
97
Change language