uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova

112 V. Pavić et al.
i Rahmann 1980; Avrova i sur. 1986) stare više od dvadeset godina, nažalost ne postoje
studije o imunohistokemijskim lokacijama pojedinih struktura po regijama mozga. Razlog
tomu je relativno nedavna proizvodnja visokospecifičnih protutijela IgG klase na
osnovne gangliozide (Schnaar i sur. 2002) te pojava vrlo rijetkih struktura koje nisu tipične
za više kralježnjake, a za koje još ne postoje protutijela.
Slika 5. Motorički neuroni, namijenjeni pokretanju repa, pozitivni su na GD1b u mozgu šarana.
Kontrastno bojenje na acetilkolinesterazu i bojenje jezgara po Nisslu pokazuju njihov položaj u
mozgu.
Koristeći protutijela na GM1, GD1a, GD1b i GT1b na rezovima mozga šarana i pastrve
došli smo do sljedećih zaključaka: u mozgu šarana najrasprostranjeniji su GD1a i GT1b,
dok su kod pastrve najrasprostranjeniji GD1b i GT1b (Slika 4.); GD1b je u mozgu šarana
tipičan samo za velike motoričke neurone koji pokreću rep, dok ga u pastrve imaju i
strukture cerebeluma (Slika 5.); mozak šarana i pastrve nema reaktivnost na anti-GM1
iako je taj gangliozid biokemijski metodama dokazano prisutan u tkivu. Pretpostavljamo
da je imunohistokemijski nedostatak gangliozida GM1 posljedica njegove modifikacije
podložne alkalnoj razgradnji koja toliko mijenja izgled epitopa da ga protutijelo više ne
može prepoznati.
Funkcije gangliozida u mozgu riba preteča su funkcije tih molekula u mozgu
viših kralježnjaka. Pretpostavlja se da su neke strukture stekle više od jedne funkcije tijekom
evolucije pa bi upravo studije nižih organizama mogle biti pojednostavljeni model
za razumijevanje kompleksne simptomatologije različitih poremećaja sastava gangliozida
u mozgu čovjeka.