uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova

122 R. Šanda, I. Bogut, J. Vukić
Zadnje navedene vrste nisu tijekom posljednjih godina pronađene niti prilikom istraživanja
rijeke Rame ispod akumulacije, koje je provodio jedan od autora (I. Bogut). Njihov
nestanak najvjerojatnije je izazvan gradnjom akumulacije i time prouzrokovanom promjenom
sredine. Štoviše, u akumulacijskom se jezeru danas nalaze i introducirane vrste
(Cyprinus carpio, Carassius gibelio, Lepomis gibbosus i Stizostedion lucioperca). Osim
njih, u akumulaciju je najvjerojatnije introduciran i Squalius cephalus iz Dunavskog slijeva,
kao što je otkrila genetska studija. Naime morfološki jednoznačno identificirana jedinka
S. svallize imala je cytochrome b dunavske linije S. cephalus koja se jasno genetički
razlikuje od jadranske linije ove vrste.
Područje Hutovog blata istraživano je od 1973. do 1977. godine (Kosorić 1978) kada
su pronađene 24 vrste. Unatoč tome što smo izlovljavali ribe na samo jednom mjestu
tog područja, našli smo četiri nove vrste za to područje (Pseudorasbora parva, Cobitis
narentana, Knipowitschia croatica i Knipowitschia radovici), koje Kosorić u svom radu
(Kosorić 1978) ne navodi. Osim toga, utvrdili smo i prisutnost vrste Carassius gibelio,
dok Kosorić (1978) navodi Carassius carassius. U tom je slučaju najvjerojatnije riječ
samo o tome da je Kosorić pogrešno odredio vrste, zato što se u to vrijeme C. gibelio tek
počeo masovno širiti po Europi pa niti stručnjaci za njega tada još nisu znali.
Konačno, moguće je usporediti ihtiofaunu područja Livanjskog polja (Slika 1: lokaliteti
4-9). To je kraško polje podzemno spojeno sa slijevom rijeke Cetine u Hrvatskoj (Leiner
i Popović 1984). Na tom je području Aganović (1969) istraživao ribe rijeke Jaruge, gdje
je pronašao pet vrsta autohtonih ciprinida. Sve smo te vrste pronašli i u Livanjskom polju
(Tablica 1.). Osim njih, pronašli smo i potočnu pastrvu (Salmo cf. farioides) i četiri
introducirane vrste (Rutilus basak, Cyprinus carpio, Carassius gibelio i Silurus glanis).
Prisutnost alohtonih vrsta posljedica je njihove introdukcije u relativno recentno sagrađenu
hidroakumulaciju Buško jezero i jezero Mandek, u kojima su ove vrste danas veoma
brojne.
Načelno je moguće reći kako je na nekim mjestima, a napose u području kraških polja i
akumulacija, alarmantan visoki broj introduciranih vrsta koje mogu negativno utjecati na
autohtone vrste koje su endemične za ova područja.
Zahvala
Rad na projektu djelomično je financiran programom Europske unije Structuring the
European Research Area u sklopu projekta Synthesys (projekat ES-TAF-1187 Molecular
phylogeny of endemic cyprinids of the genera Telestes, Squalius and Phoxinellus of
the eastern Adriatic Sea drainage) u Museo Nacional de Ciencias Naturales u Madridu,
a u financiranju je sudjelovalo i Ministarstvo za kulturu Republike Češke (projekti
MK00002327201 i DE06P04OMG008).
LITERATURA
1. Aganović, M. (1969): Sastav ribljih populacija rijeke Jaruge. Ichthyol. 1 (1): 3-10.
2. BIANCO, P.G. (1990): Potential role of the palaeohistory of the Mediterannean and
Paratethys basins on the early dispersal of Euro-Mediterannean freshwater fishes.
Ichtyol. Explor. Freshwaters, 1 (2): 167-184.