uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
48 I. Katavić<br />
Slika 2. Model polikulturne proizvodnje sastavljene od skupina organizama s različitim<br />
hranidbenim navikama koji nastanjuju različite ekološke niše u integriranom <strong>uzgoj</strong>nom sustavu<br />
Radi smanjenja organskog opterećenja, najprije treba smanjiti rasap i količinu nepojedene<br />
i neprobavljene hrane. Emisija organske tvari u okoliš ovisi umnogome o sastavu<br />
hrane i hranidbi. To su ujedno glavni čimbenici koji presudno utječu i na ekološke<br />
performanse <strong>uzgoj</strong>a i na njegovu ekonomičnost. Faktor konverzije je znatno povoljniji<br />
kod ishrane visokoenergetskim ekstrudiranim hranjivima (FK=1 do 1.8), s tim da je kod<br />
hladnovodnih salmonida oko i čak ponekad i ispod 1, dok je kod morskih vrsta, lubina i<br />
komarče u pravilu > 1.5. Međutim pri <strong>uzgoj</strong>u plavoperajnih tuna čija se ishrana temelji<br />
dominantno na smrznutoj sitnoj plavoj ribi, a tek se povremeno u ishranu uključuju rakovi<br />
i glavonošci, uobičajena je potrošnja 10 do 15 kg hrane za kg prirasta. Razumljivo<br />
je da je uz neizbježan udio nepojedene hrane (procjena je od 5 do 10 posto) ovdje znatan<br />
dio nedovoljno probavljene hrane zbog nepoštivanja gore navedenih temeljnih principa<br />
hranidbe, odnosno davanja hrane u suvišku (procjena je od 15 do 20 posto iznad optimalnog).<br />
Naime učinkovitost hranidbe izvan okvira optimalnog unosa drastično se smanjuje,<br />
tj. nije praćen adekvatnim prirastom u biomasu (Slika 3.), ali je pouzdano da rezultira<br />
povećanim i posve nepotrebnim unosom organske tvari u okoliš.
Change language