uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
uzgoj slatkovodne ribe, stanje i perspektive zbornik radova
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
98 S. Zrnčić, D. Oraić<br />
Unutarnje promjene<br />
Razudbom klinički oboljelih primjerka ponekad u ranom stadiju nisu jasno izražene promjene,<br />
no obično se uočava povećan prednji bubreg, otečenost slezene i ispruganost srca<br />
(Haenen i sur. 2004). Stoga su neki autori nazvali bolest virusna nekroza škrga i intersticijalni<br />
nefritis (Dishon i sur. 2005).<br />
Uzročnik bolesti<br />
TEM-om (transmisivna elektronska mikroskopija) tkiva škrga uočene su čestice nalik na<br />
herpesvirus u jezgri i citoplazmi (Ariav i sur. 1999, Bretzinger i sur. 1999, Hedrick i sur.<br />
2000). Utvrđeno je da uzročnik pripada porodici Herpesviridae i prvotno je zbog različitosti<br />
od ostalih herpesvirusa koji izazivaju infekcije u šarana nazvan ciprinidni herpes<br />
virus – CyHV-3 (Waltzek i sur. 2005). Ostali herpes virusi koji izazivaju bolesti u ciprinidnih<br />
vrsta riba su CyHV 1 - ciprinidni herpes virus 1, poznat kao uzročnik boginja šarana,<br />
i CyHV 2 - ciprinidni herpes virus 2, uzročnik herpesvirusne hematopoetske nekroze<br />
zlatnog karasa (Fijan 2006). Virus je moguće kultivirati i izdvojiti in vitro na linijama<br />
stanica peraja koi šarana (KF) ili mozga šarana (CCB) (Hedrick i sur. 2000, Way i sur.<br />
2001). Na temelju sekvencioniranja genoma dokazano je da se azijski sojevi koi herpes<br />
virusa razlikuju od američkih, izraelskih i europskih (Haenen 2007).<br />
Dijagnostika<br />
U posljednjih su nekoliko godina razvijene mnoge tehnike za dijagnostiku koi herpes<br />
viroze i detekciju koi herpes virusa (TEM, histopatologija, imunohistokemija, umnažanje<br />
virusa na kulturama stanica, IFAT na otiscima bubrega, ELISA, PCR i RT-PCR, hibridizacija<br />
in situ, LAMP “loop mediated isothermal amplification” koji podrazumijeva utvrđivanje<br />
KHV DNA primjenom 4 – 6 početnica za prepoznavanje 6 – 8 određenih regija,<br />
itd). S obzirom na to da većina tehnika nije validna, preporučuje se da se radi sigurnosti<br />
koriste barem dvije metode (Haenen i sur. 2004). Histološkom pretragom tkiva uočavaju<br />
se virusne inkluzije u staničnim jezgrama tkiva škrga, crijeva i bubrega (Ariav i sur. 1999,<br />
Hedrick i sur. 2000). Virus je moguće izdvojiti ako se inficirana tkiva inkubiraju pet do<br />
osam dana (do 12 d) pri 26 °C na staničnim kulturama (KF, CCB) (Neukirch i sur. 1999,<br />
Hedrick i sur. 2000, Way i sur. 2001, Engelsma i Haenen 2005). Različite tehnike lančane<br />
reakcije polimerazom (PCR i RT PCR) za otkrivanje KHV DNA u suspenziji organa<br />
škrga i bubrega opisali su brojni autori (Gilad i sur. 2002, Bercovier i sur. 2005, Way i<br />
sur. 2004).<br />
Preporuke OIE u slučaju sumnje na KHV<br />
Definirati sumnju na KHV – znači da su prisutni tipični klinički znaci bolesti u populaciji<br />
primljivih vrsta riba ili tipične histopatološke promjene u tkivu ili tipični CPU (citopatogeni<br />
učinak) na liniji stanica bez identifikacije uzročnika ili izoliran pozitivan rezultat<br />
dobiven prethodno opisanim metodama.