BEHAR

@ENSKO PISMO: Jasminka Ibrahimovi}“Farukov cvijet” - gluhi smoi slijepi na patnju silovanihDar autori~in da uo~i sitne femine geste ne ide ipak dublje u karakteriziranju njenih knji`evnih ju na kinja.One ostaju “predvidljivo” uronjene u tradiciju, u kulturu u kojoj se “zna” gdje je `eni mjesto! I koliko to“mo`e” `ensko! Nemamo pravo pretvoriti ~ak ni knji`evnu kritiku u politi~ko-rat ni~ku, idealizirati “svoju”zajednicu. Ozna~iti je samo kao program, i to politi~ki. I pri tom “zaboraviti” na osobnost silovanih `ena, nanjihove potrebe.Pi{e: Edina Smajlagi}Recenzenti romana “Farukov cvijet”, Meliha Terzi} i Fatmir Ali -spahi}, predstavit }e stil autorice Jasminke Ibrahimovi} kao sa`et,onaj koji `uri ispri~ati pri~u, ukratko ne skre}e sa si`ea jer – nemavremena/prostora. Rije~ je, naime, o kratkom romanu. Recenzentitvrde da autorica nije u stanju i da ne zna odmaknuti se odsveprisutnih sapunica. Ostaje kod kratko}e koju name}e `urnalistika,~injeni~nosti koju podrazumijeva medijski na~in preno{enjaporuka. No, budimo otvoreni, {to se usporedbe sa sapunicamati~e, njih gledaju uglavnom i u velikoj ve}ini upravo `ene. Kriti~aritako rodno “odre|uju kvalitetu `anra“, a ne uo~avaju upravo prednosti,druga~iji pristup i na~in izra`avanja budu}i da upravo onikoriste stare obrasce tuma~enja, tj. ~itanja i kvalificiranjaknji`evnih djela.Kratko}u, lapidarnost, jasno}u, izravnost, ~injeni~nost…takvu,kakvu nalazimo u romanu “Farukov cvijet”, nemaju, naime, samonovine i masmediji. Nije to odlika samo novinarskog, a ne mo`emotvrditi niti nekakvog “`enskog” stila, u knji`evnom diskursu prijesvega. Niti odsustvo digresija, opisa s detaljima, pasa`a s pi{~evimfilozofiranjem i sl. Je li ba{ tako ili je pisac recenzije zapravo“o/stao” u svom mu{kom stereotipu “kvalificiranja” kada tvrdi dato jest: “pismo suvremene `ene, dinami~ne, rastrzane obvezama imanjkom vremena da bi se zagledala u sebe”?Kod autorice ne ~itamo o detaljima silovanja bo{nja~kih `ena zanedavnog ratnog klanja u BiH i Hrvatskoj jer se ona, pa tako nitinjene fikcionalne junakinje, ne usude opisati detaljno jad iponi`enje koji su do`ivjele silovanjem. Naime, dirnule bi i u jo{ prebolnomjesto: u dru{tvene, kulturne osude i isklju~enja iz zajednice.Pa, niti Leila, glavna junakinja “Farukova cvijeta”, nikada, pa~ak niti na umoru, o svom silovanju ne govori niti najdra`oj jojosobi Faruku, osobi o kojoj je sanjala, za koju se udala, koju bezostatka voli i po{tuje!Dvostruka nesre}a silovanih `enaProblem je to straha od ekskomunikacije. Izop}enja iz zajednice, izkulturnog kruga, iz srca osoba za koje te silovane `ene vjeruju daih poznaju i vole! A to je onda vi{e nego {to je to nasilni “izgon” izvlas tita tijela nakon silovanja! Nesretne su nasilno u ratu isko ri{ -ta vane `ene dvostruko nesretnije jer o strahoti koju su do`ivjele ipre`ivjele nemaju kome ispri~ati svoju istinu. A i kada se odva`egovoriti, to su onda nekakvi lapidarni, “osvetni~ki” (politizirani)diskursi. Neuropsihijatri, a niti drugi lije~nici i terapeuti, ne mogusve zalije~iti (pa i kada im uspije puno toga popraviti). Nu`an je ipomak u dru{tvu, izmjena stava {ire bo{nja~ke zajednice o sebi, dabismo na koncu mogli pomo}i tim `enama, postati im uto~i{te.Te su nesretne sudbine pravi test na{e humanosti, zagledanosti udu{u i okrenutosti Bogu. Govorom, iscrpnim kazivanjem, bujicomrije~i… iscijelit }e se i njihova i na{a du{a od zla koje smo svipre/`i vjeli. Svjedokinje - `rtve zlo~ina bile bi “ponovno ro|ene” ka -da bi iskreno razumijeli njihovu bol. Razumjeli tu u`asnu patnju,bez ostatka. Bez “garniranja” s politikom, obra~una i nadmetanjasa zlom, s neprijateljem, zlotvorima, s krvnicima. Moraju se na}ina ~ini i putovi ne samo otvorenijeg govorenja o toj strahoti, o po -ni `enju njihova tijela i du{e Jer, rat nije bio njihov. One ga nisu vo -di le izravno. Bile su – `rtve. Svi zajedno du`ni smo prona}i putoveizravna suo~avanja sa svojim tradicijskim predrasudama o `eni,njenoj ulozi, njenoj seksualnosti. Ratovali su mu{karci. A primitivniosvaja~i, navodne “mu{kar~ine“, su silovali tu|e `ene kako bipokorili druge, na{e mu{karce. Na{i mu{karci to moraju spoznati.I aktivnije pomo}i, pokazati vi{e empatije! Rat je ve} bolesni, tradicijskipa i dominiraju}i sebeljubivi patrijarhalni svijet “prelomio”preko `eninih le|a, `eninih utroba. U bestijalnim orgijanjima silo -va ne `ene, Bo{njakinje, su postale – trofeji, osvojena, slaba, ne -obr anjiva tijela. Brojevi koje su na svoju ogrlicu zlo~ina nizali krvnici.Postale su i ostaju, na`alost, osvojena tijela, razbijena tijela. A izdrob ljene du{e, jer nasilno su zatrudnjivale, ra|ale djecu…Tadjeca negdje `ive! A majka je majka!Za{to {utimo?[to su `ene, bo{nja~ke `ene, o svemu tome, o toj u`asnoj traumi,dosad ispripovijedale? Premalo! Zbog ~ega tako malo, ako na{atvrdnja nije to~na? Ta, proteklo je od tog orgijanja vi{e od 15 godina.Fikcija, posebice dramska, starim Grcima je bila i kolektivnaterapija, dru{tveni korektiv, smjernica za zajednicu. Stolje}ima iprije i poslije Grka pri~a je lije~ila, podu~avala, budila ma{tu, poticalana kreativnost, uz to {to je stvarala ugodu i mobilizirala naprevladavanje neugode. Brojne izazove ipak lak{e rje{avamo uzpomo} obiteljskog, prijateljskog kruga. Stvaraju}i, odnosno, po di -`u }i prag empatije. Na temelju toga tzv. `ivotni treneri i savjetnici,no vosmi{ljena zanimanja, danas vrtoglavo zara|uju. [utnja i patnjasilovanih signalizira da kao kolektivitet, nismo niti taknuli “pra -100BEHAR 100