BEHAR

POVIJESNA ^ITANKApri jetnjama i pritiscima. Dr`ali su se kao ljudi koji se ni -~e ga ne stra{e, jer ionako nemaju {to izgubiti. Os man -lijama su poru~ivali da }e stanovnici Dubrova~ke Re pub -li ke zbog postupaka Kara-Mustafe svi zajedno napustitisvoju zemlju, a onda, tko zna {to }e se dogoditi. Ovakvatvr dnja bila je diplomatska metoda, koju su Dubrov~aniko ristili samo u kriznim situa cijama. I uvijek je palila. Os -man lije su morali znati da dubrova~ki diplomati pretjeruju,no nisu htjeli ni najmanje riskirati. Uz sve mogu}e ra -to ve koje su vodili, uz sve probleme koji su u to vrijememo rili osmansku dr`avu, najmanje im je trebalo novokriz no `ari{te.Osmanski uglednici koji su po dr `avali Kara-Mustafu uz -ne mireno su govorili: “Nije potrebno da Dub ro v ~ani bje`eiz Du brovnika, jer valjda vide ko li ko ih sul tan voli. Vi u`i -vate njegovu milost i `ivite u miru pod kri lima njegoveza{ tite. Nema raz loga da nadrugim str anama svijeta tra `itebolju sre }u... “Dugotrajna tvrdoglavost dubrova~kihpoklisara kona~no je po ~e -la donositi rezul tate. Kara-Mus ta -fa je drasti~no obu zdao pohlepu ipristao uzeti 60.000 talira, iznos35 pu ta manji od onoga koji jeispo~etka tra`io.U dubrova~kom sukobu s Kara-Mus tafom pao je jedan `ivot. Ni ko -li ca Bona zavr {io je u zatvoru u Si -li striji. Te{ko se razbolio i u ko lo vo -zu 1678., umro okovan lancima. Senat mu je u znak zah val -no sti dao postaviti spomen-plo~u u dvorani Velikog vije}a.Marojica Caboga, poklisar vrele krviKao {to smo vidjeli, Marojica Ca bo ga dao je svoj obol ute{kom sukobu s Kara-Mustafom, ali o tom neobi~nomdubrova~kom ple mi}u treba jo{ pripovijedati.Ca boga se rodio 1630. godine i izrastao u krupnog ne -obuz danog mladi}a duge kose i brade. Duhoviti Dub rov -~ani nadjenuli su mu nadimak “Mrvica”. Mrvica je naj vi{eod svega volio ban~iti i izazivati skandale. Recimo, jednomje ma~em probu{io {e {ir na glavi sve}enika samo zato {toga nije pristojno pozdravio.Caboga je odli~no govorio osmanski turski jezik. ^esto sedru`io s osmanskim podanicima, koji su ga srda~no i lakoprih va}ali. Dolazili su u Cabogin ljetnikovac na rijeci Om -bli, gdje bi prvo jeli i pili, a onda zajedno i{li u lov. Na rav -no, vlastima se nije svi|alo {to pripiti Caboga i osmanskipo danici neobuzdano vitlaju oru`jem po dubro va~kompod ru~ju. Ipak, ni{ta nisu poduzimale. U to vrijeme, pose lima na istoku Re publike harali su neki razbojnici iz os -man skog Herceg-Novog.Jednog dana 1662. godine, Caboga je pozvao u goste ba{os manske podanike iz Herceg-Novog. Kap je prelila ~a{ukad se pro~ulo da je jednome od njih darovao pu{ ku. Poz -van je da se smjesta pojavi u Kne`evom dvoru i opravdasvoje pona{anje. Osedlao je konja i uputio se u Grad, ljutNaklonosti i prijateljstva pojedinaca uvijeksu bila, jesu i bit }e presudna u diplo -matskim odnosima. Nerijetko, dub ro va~ kipoklisari sklapali su na Porti prija telj stvakoja su nadilazila okvire golog politi ~ koginteresa. Najiskreniji prijatelji bili su imdo stojanstvenici rodom iz Bosne i Her -cegovine. S Dubrov~anima su se sus re talira{ire nih ruku, srda~no se pozd rav ljali,radosno razgovarali na materi njem jeziku.{to su mu vlasti pokvarile zabavu. Pred vrati ma Dvora,sudario se s bratom sestrina mu`a Nikolom Sorgom, kojije na prethodnoj sjednici Senata o{tro kritizirao Caboginoprijateljevanje s osmanskim podanicima. Caboga se zatobacio na njega ~im ga je ugledao i smrtno ga ranio. Za vr -{io je u tamni ci u Kne`evom dvoru i tamo ~amio pet godi -na. Tada je gruhnuo onaj stra{ni potres, protresao Kne`evdvor, na Caboginoj }eliji otvorio se procijep kroz koji se,neozlije |en, provukao i do~epao slobode. Ni na pamet munije palo da iskoristi priliku i po bjegne, ve} se stavio na~elo vojnog odreda zadu`enog za odr`avanje reda i sigu r -no sti u poru{enom gradu. Vlasti su ga imenovale ~lanomKrizne vlade. Opasnost od tamni ce vi{e mu nije prijetila.Marojica Caboga je ~etiri puta bio poklisar hara~a, askoro svako od tih poslanstava obilje`io je na svoj na~in.Tijekom poslanstva 1659. stavio je na glavu ~almu i po{aogledati sultana Mehmeda IV. kakolovi u blizini Jedrena. Dub ro va~kiSe na tori ~upali su i perike i koseod bijesa. Kako je mo gu}e dajedan dubrova~ki dip lomat zaboravina protokol? Kako je mogu}eda na glavu stavi ~almu, i to samozato da se {to bolje uklopi u svjetinukoja gleda sultana u lovu?Nikako ga nisu mogli shvatiti.U vrijeme sukoba s Kara-Mus ta -fom (1676.-1682.), poklisari su bilina rubu `iv~a nog sloma i stalnosu se me|usobno sva|ali. Na rav -no, prednja~io je Marojica Caboga. Kad su se svi poklisarivratili u Dubrovnik, vlasti su pokrenule sudsku istragu.Naime, sumnjale su da su pregovori s Kara-Mustafom trajalidugo ba{ zbog sva|a i nesloga me|u poklisarima. Svje -do~ili su ~lanovi pratnje, dragomani, sluge i vojnici. Is pos -tavilo se da su se Marojica Caboga i Sekundo Gozze sva|alineprekidno. Ni jadi koji su ih sna{li u zatvoru Yedikule nisuim ohladili glave. Tamo su se potukli. Sva|ali su se i na kon{to su iza{li iz zatvora. Sekunda je izlu|ivalo {to Caboga ikolega mu poklisar \uro Bu}a razgovaraju na osmanskomturskom samo da ih on ne bi razumio. Poku{a vao je nagovoritidragomana Pera Baletina da mu prevodi. Ali, Baletinse Caboge toli ko bojao da se nije usu|ivao ni rije~i progovoriti.Kao {to se i moglo o~ekivati, sukob je jednog danaproklju~ao. Marojica Caboga i Sekundo Gozze isukali suma~eve i na valili jedan na drugoga. Sre}om, na vrijeme suih razdvojili dvojica vojnika i dragoman Baletin. Iz sobe suizveli Sekunda koji je i dalje bio oran za sva|u deru}i se naCabogu: “lopove, lopove!” Tek kad je pro{la opasnost odoru`anog sukoba, oglasio se dragoman Baletin posje~enpreko ~ela i nosa: “Gospodo presvijetla, mene vlasti nisuovdje poslale da me vi sije~ete, pa vas zato molim da meotpustite’’ Iako su ga skoro ubili a da to nisu ni pri mijetili,nisu mu dopustili da ode.Na koncu, vlasti nikoga nisu kaznile, {to je bilo i za o~ekivatis obzirom na strahote koje su u Istanbulu pro`ivjeli. Ito ne samo strahote, nego i studen, i `e|, i glad. Toliko suBEHAR 10037