BEHAR

PREPORODOVA IZDANJABranislav Nu{i}Hatid`in grijeh.Valja da petnaest do dvaest dekika od gradapre k rasna je {uma u Bej-bah~ama. Te su bah~evakufske, te su i otvorene svakome. Debelahladovina a bistra voda, koja te~e iz dva studenca,a iza {ume otvoreno polje te otud vjetar popuhuje.E, ne mo’{ ljeti tra`iti ni na}i lep{egteferi~a.Kad se ljeti usija grad pod suncem; kad umorivru}ina - hode tu mnogi te se malo rashlade inapiju studene vode. A petkom hode hanumetamo. Misli{ ni jedna ne ostane u gradu. I sirotai bogata, sve to hodi. Vidi{ samo, od sabaileprohode gomile sokakom; za njima natovareneizme}arke nose sid`ade, jedan, dva li jastuka;jednu kro{nju i u njoj malo jemeka, d`ezvu zakavu i kave u maloj kutiji od tene}ke; tu no`,fild`an, hljeb, po malo vo}a i ve} {ta je kojaspremila, jer hanume kad odu iz jutra vra}ajuse tek u ak{am.Taj dan teferi~ u Bej-bah~ama izgleda kaokakvo selo ili grad. Na polovin’ sahata daleko,pa ~uje{ }a-}u i d`evu i kikot.Tamo pod rastom, kraj gornjeg studenca, velikiad`emski }ilim; na njemu, po krajevima nekolikojastuka. Na jastuke se naslonile, te pijetutun, mutesafir-pa{inica, d`eza-reizova hanumai jo{ dvije-tri. Po travi, van }ilima, dvije-triizme}arke, jedna se igra s djecom, druga namali mangal kuva kafu a tre}a samo slu`i lokumomi pravi cigare.Tamo dolje ~ak, na jednom sid`adetu, sjedibimba{inica i jo{ dvije hanume pa se ne{toozbiljno razgovaraju a na travi, do njih, gorimala vatrica od suvaraka i d`ezva jednako vri upepelu.Blizu do njih, na jednoj asuri, sjedi amamd`ijinahanuma i poveliko dru{tvo. Tu se isjekle dvijelubenice pa na sred asure gomila par~adi.Amamd`inka otkida par~ad od kore i baca senjima na Litfije-hanumu tarirat-mudirovu, kojasa miftijinim haremom sjedi tu blizu na jednomsid`adetu.Dolje, gdje sjedi [ukri-begov harem, udara ManaCiganka u def i pjeva hrapavnm glasom pjesmu,kako su sevdisali neki Sadik i Aj{a, pa kadponovi rije~i: “Ja sev, ja vaz’ged`“ a hanumeciknu i pljeskaju {akama, te i same ponavljaju.Iza donjeg studenca, na jednom proplanku,prostrto je {iroko crveno sid`ade, ba{ pod jednimgrdno debelim hrastom. Tu sjede Mejremhanumealaj-begova, \ulizar-hanume kolazova iEsma-hanume tabor-}atibova i jo{ dvije-tri. Svemlade `enice, bijele i rumene kao jabuke, pavesele kao {to je mladost vesela, te muhabeti{usve nesta{ne muhabete, kao {to ve}pusta mladost i ne mo`e druk~ije.Na donjem studencu opet puno djece; kojeuzelo testijicu da napuni svje`e vode; kojedonijelo d`ezvu da propere, a neko opetlubenicu, da je spusti u studenac te da se hanumamaishladi. I izme|’ sid`adeta, gdje je ostalomjesta i trave, tr~e, muvaju se i igraju djeca;djevoj~i}i se uhvatili u kolo te poje; poto~i}`ubori; Manin def ravnomjerno ~uka; hanume}askaju, {ale se, smiju se u jedna drugoj, jednas jednog a druga s drugog kraja dobacuju {ale,te nema kraja d`evi i kikotu i huci.I sve tako ide i i}i }e do pred ak{am... Samo, naonoj uzvi{ici, na onom modrom sid`adetu, {tosjedi sama samcita Hatid`e-hanuma i oko njese nahodi teza joj. Ona je bona i nema joj ilja~a,blizu joj je pisani dan, pa se za`eljela da je jo{jedan put iznesu na teferi~, da jo{ jedan put vidisvijet, svoje prijateljice i ono veselje i onaj `ivot,koji je ona tako voljela.A za`eljela je i da na ovom mjestu sjedi; naovom mjestu i ni na kom drugom; pod ovimhrastom i ni pod kojim drugim. Kad ju je dovelateza ovdje bje{e zauzeo mjesto Alaj-begovharem a Hatid`e ne}e na drugo mjesto, te sirotateza ode u Alaj-begovice i izmoli joj se,sevapa radi, da se preseli kad je bolesnicatoliko merak na to mjesto.Sjedi tako sama na sid`adetu i dvori je teza. Ne volida joj ko do|e; ne muhabeti{e, ne smije se. Mladaje, pa joj `ao umrijeti valja da! A sunce ve} prevaliloi hladovina sla|a i mek povjetarac pu{e, te li{}e{umori i {apu}e. Brdo se ivicom zlati i nebo po dnurumeni, zraka trne... skoro }e ak{am!Hatid`i treba prije nego svakome po`uriti da neduhne studen ve~ernji vjetri}. Njoj ~isto `aoovoga mjesta; mo`da ne}e vi{e do}i a i sad {toje do{la, i ako bona i prebona, htjela je da sepozdravi sa svijetom ili je mo`e biti i drugo {tohtjela?... Kad htjedo{e po}i a ona zavara tezu;zamoli joj se da ode do Alaj-begove i da joj re~ejo{ jedan put hvala, {to joj je dala ovo mjesto nakome je Hatid`e i od prije, dok je bila zdravauvijek sjedila. Ode teza i kad izma~e, a Hatid`eosta sama, osvrte se da je ko ne gleda, pa ondau rupu, pod korijenom debeloga hrasta, turinaglo jedno ~evre, u koje je zavila mali ka mi -~ak* ... [ta li je to i kome li je to?!Do|e teza pa je di`e, te polako, polako, krozhareme hodi, oslanjaju}i se na tezu. Pozdravljai lijevo i desno; smije{i se na sve ali joj natrepavicama dr{}e suza...Mlada je, pa joj `ao umrijeti valja da!*Hatid`e, aman, Hatid`e!Ko }e ti kazivati Hatid`inu ljepotu koja se etougasi!... Ugasilo se i ono lijepo fild`an-oko;ugasila se i ona tatli du{a Hatid`ina!...Haj, a da si je vidio kada Hatid`e i{eta kroz~ar{iju samo, a svako je pozna; pozna je pohodu, po tananu struku, po ponosu, posaltanatu. Odi kao gugutka, sitno, smjerno aopet ponosito. Kamo tog du}and`ije {to ne}eostaviti posao iz ruku te da se osvrne zaHatid`e-hanumom? Selvije-hanume, tako jezovu u ~ar{iji, sa njena ponosna boja i hoda.A pod onom fered`om i pod gustim pe~etom,krije se ka`u, blago kakvo u cara nema; kakvona zemlji ne}e{ na}, a ko zna i tamo gore ud`enetskim bah~ama ho}e li je bit, manj ako jezemlja nebu ne pozajmi. Kazuju {arkije njenuljepotu i njen dilberluk, ama {ta znaju {arkije!Dekik — minut;vakuf — zadu`binsko dobro;teferi~ — lijepo mjesto zau`ivanje, izlete;sabaile — ranom zorom;izme}arka — slu`avka;kro{nja — sepet, korpa;jemek — jelo;d`ezva — bakreni sud, u komese kava kuva;fild`an — porculanski sudi}, izkoga se kava pije;ak{am — ve~e;}a-}u — nadgovaranje;d`eva — larma, vika;ad`emski — perzijski;tutun — duhan;mutesarif — okru`ni na~elnik;d`eza-reiz — predsjednik krivi~ -nog suda;mangal — pokretno ognji{te, nakome se vatra lo`i;lokum — slatki kola~;bimba{a — major;amamd`ija — vlasnik kupatila;asura — prostirka opletena od{a{e;par~e — komadi};tarirat-mudir — glavni sekretar;miftija — vjerski dostojanst ve nik;harem — porodi~no `enskinje;Ja sev, ja vaz’ged`!” — “Ili ljubi,il’ me se okani”;alaj-beg — {ef `andarmerije;kolaz — kapetan;tabor-}atib — pisar bataljona;muhabeti{u — razgovaraju;testija — zemljani sud za vodu;teza — tetka;ilja~ — lijek;*kami~ak ka`e se ta{, te posliku “Ta{-ak’t ma |ozendenja{!” zna~i: “Neka mune teku suze za mnom!”;sevap — dobro~instvo;merak — volja;~evre — marama ki}ena srmom;tatli — slatka;saltanat — rasko{;gugutka — kumrija;selvija — ~empres, tanko, visoko;pe~e — {to i ja{mak, samo crn,prozra~an veo, kako Carigra|anke nose;d`enet — raj;{arkija — pjesma;dilber — nao~it, vi|en.68 BEHAR 100