BEHAR

PREPORODOVA IZDANJAkoji je na umiranju, ve} }e muslimansku~ar{iju opisati u njenom punom vitalitetubez mra ~nih i pesimisti~nih tonova ili `alaza minulim vremenima. Time je potpunozanemario glavne postulate srpskog realizmakoje je ustanovio Svetozar Markovi},prvi ideolog i propagator realizma u srpskojknji `ev nosti.: “Izlaz iz krize jestevra}anje `ivotu i stvarnosti. Knji`evnostmora slu`iti dru{tvo, ona mora da pretresai podi`e sav remena pitanja, da predstavljaistinski `i vot narodni, da govori o njegovimpatnjama, sa gledi{ta savremene nauke,jednom re ~i da je po mislima i ose}anjimasavremena.“Knji`evni povjesni~ar Jovan Dereti} us tv r -dio je da je druga zbirka Nu{i}evih pripovijetkinapisana za njegovog boravka u Tur -skoj (1898.), te je “ipak vi{e plod lektire ne -go neposrednog iskustva“. Ova konstatacija,povjesni~ara knji`evnosti rodom iz Tre -binja, dakle onog koji je morao imati nepo -s redno iskustvo muslimanske ~ar{ije, iznavedenih razloga ne treba ~uditi. Nu{i}je st pisao iz neposrednog iskustva, danasbi rekli u najboljem duhu interkulturalnogknji `evnog i me|uljudskog dijaloga. Na pi -sao ih je za vrijeme svojeg diplomatskogslu`enja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skopljui Pri{tini, u kojima je proveo preko desetgo dina, intenzivno se dru`e}i sa muslimanima.Iz posvete saznajemo da supripovi jet ke vjerojatno nastale (ili suzavr{ene) u Se rezu, Gr~koj Makedoniji.Protagonisti Nu {i}evih pripovijetki nisuTurci, tj. Nu{i} ih ni jednom prigodom utekstu tako ne oz na ~uje, ve} Bo{njaci iArnauti (Albanci) koji su prete`ito nastanjivalita podru~ja. Nu{i} }e u pripovijetkamauspjelo upotrebljavati tada{nji govor muslimanske~ar{ije, to jest probat }e ga imitirati,a jaki upliv turcizama s refleksijamaijekavskog i ekavskog govora tvorit }e zanimljivuvrst jezi~ne miksacije koja, osimarhaizama, ne}e bosti uho ~itatelju.Iako je u svojim pripovijetkama posvemapristran muslimanima, Nu{i} kao pisac sis tan~anim unutarnjim okom ne}e ostatiimun na neke dru{tveno – socijalne i rodnene pravde koje je o~ito neposredno svje do -~io. Za “Ramazanske ve~eri“ slobodnomo` emo re}i da su studija o polo`aju mus -li manske `ene Balkana na prijelazu s 19.na 20 stolje}e. Upravo je muslimanska `e -na glavna Nu{i}eva preokupacija. Za Nu -{i}a je `enski svijet pod fered`om, dakleono {to je mogao samo naslutiti, o~ito iza -zo van, fantasti~an i tajanstven. On ne}ekri tizirati polo`aj `ene u odve} patrijarhalnomokru`enju, on }e prije svega s njomesu osje}ati, ne prekora~uju}i granice i neskr nave}i islamske vjerske postulate. Vje -rojatno je bio svjestan da nije islam taj kojipod jarmljuje `enu ve} po~esto krivo tu ma -~enje nekih mu{kih glava. Uostalom, ono{to je u ovim pri~ama prikazano kao patri -jar halna nepopustljivost na {tetu `ene,sim ptomati~no je i za kr{}ansku sredinuto ga vremena. Ono {to mu nije poznato,da kle intima `enskog harema ili odnossup ru`nika u bra~noj lo`nici, pisac }e iz -bje gavati ili izrazito oprezno opisivati. Spa -janje dvoje ljubavnika Nu{i} }e opisivati naKako po tome objasniti Nu{i}evinteres prema muslimanskoj ~ar -{iji i njenom orijentalnom duhu?Upravo zato i nije ~udo da su “Ra -ma zanske ve~eri“ do sada bile za -nemarene i da je ovo izdanje prvosamostalno nakon onog izdatog1922. godine u Beogradu. Istomza ~u|uje da bosanska knji`evnajavnost nije prepoznala vrijednostovih pripovijetki, barem kada jerije~ o poticaju na korisni me|u -knji`evni dijalog.slje de}i na~in: “Ne svira vi{e dolje u Mah -mut-begovoj mahali garneta; ne odgovarajoj iz Loka~-mahale def... [to }e dva razgovoraza jedno srce?“Znati`elja koju osje}a prema pokrivenojmus limanskoj `eni, ono {to pisac samona zire pa postaje dio ma{te, rezultirat }esup tilnim eroti~nim nabojem, {to }e ovimpri ~ama dati posebnu obojenost i priv -la~nost. “A pod onom fered`om i pod gus -tim pe~etom, krije se ka`u, blago kakvo uca ra nema; kakvo na zemlji ne}e{ na}, ako zna i tamo gore u d`enetskim bah~amaho }e li je bit, manj ako je zemlja nebu nepoz ajmi. Kazuju {arkije njenu ljepotu i njendil berluk, ama {ta znaju {arkije! Bar dapo lovinu ka`u pa bi dosta bilo re~eno. [ar -ki je }e ti napraviti }eif uhu; otatlisa}e tidu{ u ama oko, oko... osta}e pusto i prazno,a kad bi mogao Hatid`u sagledat’ jednomsamo, nek bi i slijepo ostalo, ne `ali!“ – sa -mo je jedan od primjera ekstati~kog erotskognaboja kojeg Nu{i} do~arava kadaopi suje `ene pod fered`ama. Iako je rije~ opiscu epohe realizma, u ovim pri~ama se{armantno uvode odjeci romantizma krozopise a{ikovanja i prirode koja posvemuzra~i sevdalijskim duhom.Svoju zbirku pripovijetki Nu{i} zapo~injepri ~om “Prvi ja{mak“ o odve} razigranojdje voj~ici Zini{e koja neprestano radi belajei `ustro se sva|a sa kom{ijskim dje ~a -kom Jonuzom. Da bi ju primirili majka i te -tka predla`u da obu}e ja{mak, tj. da se po -krije. Zini{e naivno pristaje ne slute}i da }etime za nju trajno zavr{iti razdragani svijetdjetinjstva. Ono {to joj je bilo dopu{tenokao djevoj~ici nije kao odrasloj djevojci kojaje pokrivena te }e Nu{i} uspjelo opisatinje nu tugu, ali i novonastale emocije pre -ma Jonuzu. Onaj s kojim se energi~no sva -|a la vi{e nije mom~i} ve} mu{karac u ko -jeg se zagledala.U pri~i “Sevdah“ pisac }e ljepotnim opisomak{amskog ugo|aja udovoljiti svim pretpostavkamakoje su potrebne za sevdalijskia{ik. Daut-efendija je mladi} kojemu iznadusana jo{ nije ogarilo ali ve} izaziva uzdahena ~ar{iji, a Zilfije je djevoj~e koja je “tekizrasla, tek se pokrila. A vrijeme je bilo dase pokrije; da je jo{ malo a~ik odila, njene bio~i bacile jangiju u ~ar{iju pa kraja ne bibilo sevdahu i jadu.“ Zilfije `eli saznati tko jenjen budu}i dragi te }e pisac upotrijebiti, nemo`emo znati da li svjesno, klasi~ni motiviz orijentalne knji`evnosti. Naime, Zil fije }elik Daut-efendije na}i u ogledalu pu tem pu -nog mjeseca i tetke koja joj iza le|a u}i suruJa’sin iz Kura’na. Koriste}i elemente fantasti~nog,Nu{i} }e ono {to je sudbinskoobistiniti na ~udesan na~in te postaviti ustvarnost. A sudbina se ne mo`e izbje}i,pogotovo kada je rije~ o sevdahu. Pisac nasvodi na sam izvor sevdah pjes me, {tovi{e,ukazat }e na koji na~in nastaje. Naime, zaDauta i Zi lfije sve je bilo neo d re|eno doknisu za vr {i li u narodnoj pjesmi. Zilfiji suizvadili pjesmu (opjevali njenu ljubav), anakon {to je njena ljubav postala javna vi{enema {ale. Ulog je golem; njen obraz i ~astjer iz pjesme, kada krene, ne mo`e sepobje}i. No, iako je Zilfije u ogle da lu vidjeladragoga, on nju nije te je ne `eli uzeti dokmu ne poka`e lice. Nu{i} }e mo ti vom skidanjazara, prvog vi|enja i prvog a{ikBEHAR 10065